Himne bude nacionalni ponos i osjećaj pripadnosti, a često se uče još od malih nogu. Neke od najpoznatijih su francuska Marseljeza i britanska God Save the Queen, ali svaka himna ima svoju priču. Neke zemlje čak i dijele himnu. Češka i Slovačka, koje slave punih 30 godina od sretnog razvoda u kojem nije bilo žrtava, mirno su se dogovorile o čehoslovačkoj himni. Kako se pjesma sastojala od čeških i slovačkih strofa, bilo je jasno kome što pripada. Zvuci koračnice, tekstovi koji su vezani za slobodu i neovisnost ili ljepotama zemlje na koju se odnosi uobičajena su obilježja himni diljem svijeta, ali neke od njih kriju baš neobične priče. Pa krenimo…
Spretna zaručnica
Francisco González Bocanegra bio je meksički pjesnik koji je napisao stihove nacionalne himne 1853. godine. No da nije bilo njegove zaručnice Guadalupe González del Pino, pitanje je čije bi riječi danas Meksikanci pjevali. Talentirani meksički pjesnik javio se na natječaj u pisanju, ali svojski se primio zadatka tek kada ga je zaručnica na prevaru zaključala u sobu i rekla mu da će ga pustiti tek kada napiše riječi pjesme. Za inspiraciju mu je pod vrata gurnula nekoliko prikaza meksičkih pobjeda, a nakon što je Francisco napisao svojih deset stihova, pušten je na slobodu – i odnio pobjedu na natječaju.
Dan slave je stigao
Francusku Marseljezu (La Marseillaise) napisao je francuski časnik C. J. Rouget de Lisle, kao bojnu koračnicu francuske Rajnske vojske u ratu protiv prusko-austrijske koalicije. Za to mu je trebala tek jedna noć s 24. na 25. travnja 1792. godine. Dobrovoljci iz Marseillea prenijeli su je u Pariz, a puku koji je jurišao na kraljevski dvorac Tuileries stihovi "Naprijed, djeco domovine, dan je slave stigao" poslužili su i kao bojni poklič. Nakon toga je postala omiljena u cijeloj zemlji. U listopadu 1792. bila je proglašena himnom Republike, a 1795. francuskom nacionalnom himnom. Dva puta je bila zabranjena: zabranili su je Napoleon i Napoleon III.
Zbog svojeg revolucionarno-domoljubnog naboja Marseljeza je s vremenom postala popularna i izvan granica Francuske. Mogla se čuti na koncertima Metallice u Francuskoj, a Serge Gainsbourg razljutio je Francuze kada je himnu obradio u reggae ritmu – zbog nje je dobio nekoliko prijetnji smrću od vojnika, kao i nacionalističkih grupa. 1980. godine na jednom od Gainsbourgovih koncerata u Strasbourgu (gdje je i nastala himna) zaprijetila mu je grupa legionara. No Serge je pak himnu otpjevao, ali u originalu - a capella, u čemu su mu se pridružili legionari i publika.
Zanimljivosti
Tri su nam u susjedstvu: Znate li koje četiri europske zemlje imaju himnu bez teksta?
Kralj i kraljica
Britanska himna God, Save the Queen (Bože, čuvaj kraljicu) miroljubiva je himna i svojevrsna molitva za dobrobit kraljice koju ne pjevaju samo Britanci. Jedna je od dviju himni Novog Zelanda i Australije te ostalih zemalja unutar Commonwealtha. Britanska himna nadahnula je Beethovena, a Freddy Mercury izvodio ju je zaogrnut crvenim plaštem i s krunom na glavi. Smrću kraljice i proglašenjem kralja Charlesa III. naziv britanske himne mijenja se iz God Save the Queen u God Save the King, baš kao i dijelovi teksta koji se odnose na kraljicu. Smatra se da je britansku nacionalnu himnu napisao pjesnik Henry Carey. Izvodila se od 1745., a službeno je proglašena državnom himnom 1825.
Unuka Petra Preradovića
Tekst himne koju zna svaki Austrijanac potpisuje Paula von Preradović, književnica rođena u Beču koja je odrasla u Puli, unuka književnika Petra Predradovića. Autorica lirskih tekstova i romana Pave i Pero napisala je tekst nove austrijske himne koja je uvedena nakon Drugog svjetskog rata: Gorovita zemljo, zemljo na rijeci (Land der Berge, Land am Strome). Prva austrijska himna bila je "Bože, čuvaj našega cara", koju je za cara Franju I. napisao J. Haydn i pjevala se sve do raspada Austro-Ugarske.
