Tako mala, a tako inspirativna - moglo bi se reći za ovu latino-zemlju ušuškanu između Brazila i Argentine. Po čemu bi nam sve Urugvaj mogao biti uzor ili barem dobra ideja za putovanje, saznajte u zanimljivostima.
1. Urugvaj je bio domaćin prvom Svjetskom prvenstvu u nogometu – i njegov pobjednik
Premda je od tog dana prošlo gotovo stoljeće, možda vam ovaj podatak dobro dođe zateknete li se na kvizu znanja. Kao i u ostatku Latinske Amerike, nogomet je ovdje sportska svetinja. Tako je u ljeto 1930. godine održano Svjetsko prvenstvo u Urugvaju, ali ni to nije prošlo bez trzavica. Neke europske zemlje, poput Belgije, Francuske, ali i tadašnje Jugoslavije, nisu htjele slati svoje reprezentacije na tako skup i dalek put. Tadašnji predsjednik FIFA-e, Jules Rimet, ipak je uspio nešto kombinirati – srećom po nas Jugoviće, koji smo tad osvojili četvrto mjesto. Posljednju utakmicu izgubili smo baš od Urugvaja, koji je potom razbio Argentinu i zasjeo na prvo mjesto.
2. Zemljom je vladao "najsiromašniji predsjednik svijeta" kojeg su svi voljeli
Zovu me najsiromašnijim predsjednikom, no ja se ne osjećam siromašnim. Siromašni su oni koji rade samo kako bi održali skupi stil života i uvijek žele još. – Jose Mujica
Latinska Amerika zemlja je velikih društvenih razlika i čestih građanskih sukoba. Političkom scenom vlada rapsodija opcija, koje su često i oružano suprotstavljene, pa je teško naći ikoga tko bi udovoljio većini. No, bivši urugvajski predsjednik Jose Mujica uspio je osvojiti srce kontinenta.
Skromni 70-godišnjak jedan je od rijetkih koji su živjeli u skladu s onim što propovijedaju. Zvali su ga i predsjednikom-filozofom. Gotovo cijelu plaću poklanjao je u dobrotvorne svrhe, vozio je starog Volkswagena, a premda je smatrao marihuanu, duhan i alkohol zlom ovisnošću (inzistirao je na tome da je jedina dobra ovisnost ljubav), sve je legalizirao kako bi oslabio krijumčare i dilere drogom. Kako je sam rekao, lakše je kontrolirati ono što je legalno.
Kada su ga zbog njegove socijalno osviještene i liberalne politike uzdizali u nebesa, a svjetski mediji mu se čudili, ostao je zgrožen: "Ovaj svijet je poludio! Ljudi se čude stvarima koje bi trebale biti normalne, i to me brine!" Pa tko ga ne bi volio? I danas na ulicama možete vidjeti murale koji ga oslovljavaju nadimkom i poručuju mu: "Hvala za sve, Pepe!"
3. Urugvaj je prava mala oaza demokracije i kvalitete života
Premda se nalazi na kontinentu koji nije baš "najčišći" kada su u pitanju korupcija, kriminal, vojni udari, birokracija i siromaštvo, mali Urugvaj dobro se drži. Moglo bi se reći da je riječ o svojevrsnoj Nizozemskoj Latinske Amerike: sekularna država legalizirala je marihuanu i abortus, a uz to je i LGBTQ prijateljska destinacija.
Najmanje je korumpirana zemlja Latinske Amerike te prilično ekološki osviještena. Primjerice, urugvajska struja gotovo u potpunosti dolazi iz obnovljivih izvora energije: u zemlji u kojoj 99 % kućanstava ima pristup struji, pohvalan je podatak da gotovo sva ta struja dolazi zahvaljujući vodi i vjetru. A sve to upogonili su u samo 10 godina!
4. Oprez, sol šteti vašem zdravlju!
Ne tako davno stanovnici Urugvaja imali su većih problema s pretilošću i tlakom. Razlog je, između ostalog, ležao u prevelikoj konzumaciji soli (što je također i svjetski problem). Da bi iskorijenili ovaj problem, urugvajski restorani i škole maknuli su soljenke, kečap i majonezu sa stolova te umjesto njih postavili zdravstvena upozorenja. Poželite li sol, i dalje je možete zatražiti od konobara, ali ovako možda barem prestanete automatski nepotrebno grabiti soljenku prije nego ste uopće probali jelo. Daleko od očiju, daleko od srca.
5. Urugvaj ima jednu od najduljih himni na svijetu
Premda je teško konkurirati grčkoj himni, koja je duga "k'o Biblija", Urugvaj se uspio ugurati među prvake po duljini državne himne. Neovisnost koju je stekao 1828. godine preduhitrila je himnu pa ju je valjalo brzinski osmisliti. Za to se ponudio pjesnik Francisco Esteban Acuña de Figueroa – prikladno, i sam dugačkog imena.
Originalna verzija imala je 11 stihova, no kako su neki od njih bili pomalo nepristojni prema bivšim kolonizatorima ("spavate li mirno, Španjolska, Portugal i Brazil?"), danas se pjevaju samo neki od njih. Unatoč tome, himna je i dalje dugačka pet minuta. U veselom i živahnom tonu prijeti svima da će njezin narod birati samo između domovine i groba te poručuju da nitko neće vrijeđati sliku sunca. Sunce je jedan od simbola ove zemlje, prikazan i na njezinoj zastavi.