Nakon cijelog dana hodanja po gradu čisti WC može veseliti jednako kao i čaša ledenog piva, dovoljno mjesta za ispružiti se na dva sjedala u autobusu, ili neka druga situacija koja vraća osmijeh na lice.
Cijena, čistoća, kao i opremljenost javnih zahoda u Europi itekako varira, a prema istraživanju putnika od prije koju godinu francuski su toaleti najveći prljavci. Ta činjenica nije iznenadila ni same Francuze koji su bolno svjesni stanja javih školjki u zemlji. U nemaru ih slijede Turci i Poljaci.
Kraljevi čistih zahoda su Portugalci, Švicarci i Austrijanci. O WC-ima putnici naveliko raspravljaju i na forumima pa se tako osobito hvale švedski i danski zahodi, a za Francuze nema milosti: „Francuzi imaju zahode samo radi sociološkog eksperimenta, da vide koliko ljudi nisko mogu ići kada moraju obaviti nuždu“.
U Parizu i drugim francuskim gradovima nije neobično ni popiškiti se na cesti, a svojedobno je i se pojavila i kampanja Pas pipi dans Paris kojom se pokušalo osvijestiti građane da ne ostavljaju mokri trag na cesti.
Neki forumaši se žale da u Irskoj jednostavno nema dovoljno mjesta gdje mogu olakšati muke po punom mjehuru.
„U Irskoj nikad nema zahoda kad ga najviše trebaš. Srećom, pomogla mi je internetska stranica pee.ie na kojoj možete vidjeti kartu sa svim WC-ima“, kaže forumaš.
Iskustva po zahodima nekima su bila i dosta zbunjujuća.
„Sjećam se toaleta u jednom bosanskom kafiću. Bio je čist kao suza, ali nigdje toaletnog papira. U kutu je stajala boca s vodom za koju nisam znala za što služi. Srećom, imala sam maramice, a kada sam izašla van i zbunjeno rekla prijateljima da je netko zaboravio staklenu bocu, prasnuli su u smijeh“, prisjeća se forumašica.
„U Švedskoj su zahodi čisti, ali u noćnim klubovima su često zauzeti. Nije mi se jednom dogodilo na ne mogu obaviti svoje jer se neki par odlučio proveseliti u WC-u. Ljudi, nađite si neko drugo mjesto i pustite nas da se možemo popiškiti kao ljudi“, otkriva Silvija iz Uppsale.
I o hrvatskim zahodima bi se mogle ispričati brojne bajke i horori, a srećom, za razliku od nekih drugih europskih zemalja većinom školjke ipak imaju dasku. To u Italiji često nije slučaj. Razlog je jednostavan – oni koji ne žele sjediti ili čučati nad prljavom školjkom stanu na dasku, a onda je samo pitanje vremena pod kime će i puknuti. A nakon što pukne - treba vremena da se promijeni.
„U Italiji nije neobično naići na grozan zahod u luksuznim restoranima, barovima, muzejima ili kazalištima“, tvrdi Sam.
Strance na ovim prostorima često šokiraju i čučavci jer im prljavština ostaje na cipelama, a ako nisu dovoljno spretni mogu zaprljati i hlače.
