Galerija
Izolirani otok blizu Arktičkog kruga plodno je tlo za priče o neobičnim stvorenjima i natprirodnim bićima poput trolova, vilenjaka i duhova.
Island ima bogati opus narodnih priča i legendi koje se nisu pričale samo za zabavu. To je bio način na koji su se ljudi nosili s nemilosrdnim vremenskim uvjetima i prirodom u kojoj žive. Mračne zime, veličanstveni i misteriozni pejzaž pogodovali su upravo nastanku takvih priča. U nastavku krećemo putevima tih neobičnih priča.
Gálgahraun – dom vilenjaka i patuljaka
Odete li samo 5 kilometara južno od Reykjavika, doći ćete do mjestašca Garðabær u kojem se nalazi antičko polje lave Gálgahraun. Islanđani imaju duboko poštovanje prema prirodi. Toliko da čak nisu dopustili da se na području tog polja gradi cesta koja bi trebala prolaziti tim područjem.
Vjeruju da na ovom području obitavaju vilenjaci i patuljci. Istraživanje Islandskog sveučilišta pokazalo je da čak 80 posto Islanđana ne negira postanak vilenjaka. Reći će, nije da otvoreno pokazuju svoje vjerovanje jer se to kosi s modernim shvaćanjima, ali duboko u sebi vjeruju, za svaki slučaj da zaista postoje.
Prije nekog vremena radove na autocesti na poluotoku Alftanes zaustavio je islandski sud, nakon što su aktivisti tvrdili da bi gradnja narušila zaštićeno područje netaknute lave i kulturno dobro "stanište vila". Dugotrajni spor na Islandu oko nove ceste koju je blokirao veliki kamen za koji neki vjeruju da je "vilinska crkva", završio je premještanjem te 70-tonske stijene.
Priča je završila posredovanjem lokalne žene i samoproglašene vidovnjakinje, Ragnhildur Jónsdóttir, koja je pozvala na mirno rješenje između vila i ljudi".
"Stijena će biti premještena pored drugih lijepih i sličnih kamenih formacija, čime će se stvoriti jedinstvena cjelina", navelo je tada islandsko povjerenstvo za ceste u priopćenju za medije, a gospođa Jónsdóttir izjavila je tom prilikom da su vilenjaci imali godinu i pol da se pripreme za premještaj svoje crkve i da će biti sretni u novom okruženju.
Reynisdrangar i priča o trolovima
Krenemo li iz Reykjavika na sam jug Islanda, doći ćemo do malog gradića Vika koji ima populaciju od tek tristotinjak stanovnika. Ondje leži poznata šljunčana plaža Reynisfjara. Veoma visoki, heksagonalni bazaltni stupovi izdižu se iz mračnog pijeska u podnožju planine Reynisfjell.
To su kamene stijene Reynisdrangar koje strše iz turbulentnog Sjevernoatlantskog oceana tik uz obalu. Prema islandskoj predaji, ti kameni stupovi nekad su bili trolovi. Kada su se povlačili s broda prema kopnu, trolovima je trebalo jako dugo vremena, pa ih je snašla zora koja ih je u trenu pretvorila u kamenje. Čak i danas, vjeruje se, prođete li blizu ovih stijena, možete čuti kako zavijaju prema svom domu u planinama.
Drangey – dom ptica i demona
Krenemo li na sjever Islanda, doći ćemo do malog vulkanskog otoka Drangey, koji se može vidjeti s obala dubokog zaljeva Skagafjörðura. Drangey je dom širokoj populaciji ptica. Legende govore o ljudima koji su posjećivali otok kako bi lovili ptice i sakupljali jaja, a završili su u rukama smrti demona koji je nastanjivao Drangey.
Jedan od svetaca zaštitnika Islanda, Guðmundur, pozvan je da blagoslovi otok. Nakon dolaska naišao je na demona koji mu je rekao: "Čak i zlo mora imati mjesto za život." Tada je demonu podareno malo područje – Stijene Heathen. Upravo zbog tog razloga u tom se području uopće ne love ptice, a ne sakupljaju ni jaja.
Dramatični Dimmuborgir – dom mračne trol-ogrice
Na sjeveru ćemo također naići na Dimmuborgir (na islandskom 'mračni dvorci'), jedinstvenu formaciju stijena nastalu izljevom lave. Te dramatične formacije služile su kao podloga za jezovitu priču. Mjesto je navodno dom Grýle, polutrolice i poluogrice. Njezinih trinaestero djece poznatiji su kao Božićni momci, nestašne islandske kopije Djeda Božićnjaka.
Trinaest dana prije Božića djeca u Islandu ostavljaju svoje čizmice na prozorskim daskama i dobivaju darove ako su bila dobra. Oni koji su bili nevaljalci dobivaju pokvaren krumpir, a što je još strašnije, Božićni momci mogu ih oteti Grýli, gdje će biti kuhani za večeru. Grýla također ima veliku crnu mačku koja jede samo jednom godišnje. Čeka sve dok sva djeca ne otvore svoje božićne darove. Tada pojede svu djecu koja nisu dobila odjeću na poklon. Iako danas svi znaju da je to samo legenda, i danas se islandska djeca najbolje ponašaju u prosincu.
Islandski folklor jedinstven je te i danas još uvijek igra veliku ulogu u formiranju nacionalnog identiteta. Vjerovali u ove priče ili ne, uistinu čovjeka zadivljuje poštovanje tih ljudi prema okolišu u kojem žive. Najbolje je pak nama, koji volimo posjećivati nova mjesta, čuti ove zanimljive priče. Uistinu, svaki dio Islanda priča jedinstvenu priču, a svakog posjetitelja poziva da ih otkrije.
Zainatili su se i obnovili cijelo mjesto: "Izgubljeno selo" iz kojeg su vlasti protjerale sve ljude postalo meka za odmor
