Ljeto se pomalo bliži kraju, iako se to po temperaturama ne da naslutiti, ali dani jesu kraći, a turistička mjesta nešto su praznija. Iza nas uskoro će biti još jedna turistička sezona, bez nekih spektakularnih novosti, bilo je vruće, vikendom su se stvarale strašne gužve na autocesti, a pojedini trgovci i iznajmljivači digli su cijene u nebesa – ali sve su to odavno već stare vijesti.
Stare su vijesti i da turisti – najčešće s razlogom - njurgaju o kvaliteti i sadržajima apartmana, jednako kao što iznajmljivači njurgaju o turistima i nedostatku njihova kućnog odgoja. Ovaj put odlučili smo napraviti rezime pritužbi turista na naše iznajmljivače i potrudili se skupiti što više dojmova – ispitivali smo poznanike i kolege, pročešljali društvene mreže i forume i načitali se svega i svačega.
Nismo se bavili prijevarama kriminalaca koji "iznajmljuju" nepostojeće apartmane za pravi novac, više nas je zanimalo čime stvarni iznajmljivači misle da štede (ili zarađuju), a njihovi gosti takve odluke jednostavno ne razumiju.
Stari namještaj, bakini ručnici, apartmani u garažama i oni s, u najmanju ruku, neobičnim arhitektonskim rješenjima također nam nisu tema jer smo se željeli zabaviti onim što nas može iznenaditi a - ne vidi se na fotografijama.
Uz nekoliko, priznajemo – maštovitih, detalja, kao što su spužvica za pranje posuđa prerezana na pola ili, još bolje, rola papirnatih kuhinjskih ručnika prerezana na pola (malo nas i zanima kako to rade - nožem za kruh? sklapelom? pilom?) i nemaštovitih pokušaja iznajmljivača da od gosta naplate raznorazne štete od ranije, naše je iscrpno istraživanje pokazalo da su najveće muke turista u Hrvatskoj – one po klimi, a u stopu ih slijede muke po vešmašini.
Postoji li elegantnije rješenje?
Problem je s oba uređaja to što neki iznajmljivači smatraju da postoji "red i način" kako se i prije svega – koliko se ti uređaji koriste, pa ako se navike ili potrebe gosta koji apartman plaća razlikuju od onoga što iznajmljivač misli – često ne bude dobro.
Na mnoge načine iznajmljivači ograničavaju korištenje perilice za rublje – od precvikanih utikača, do žetona, pa čak i do redovitih provjere kako, koliko toga i na kolikoj temperaturi tko što pere – i formiranja dodatnog računa na temelju toga temeljitog uvida.
Ograničavanje korištenja klime posljednjih je godina dosta napredovalo od dobrog starog skrivanja daljinskog i cijeđenja po 5 eura dnevno iz oznojenih turista na +40, koji su rezervirali apartman s klimom, ali da je ne mogu koristiti - ne bi im palo na pamet i u najluđim snovima. "Pisalo je da apartman im klimu, ali nigdje nije pisalo da moramo dodatno platiti da bismo je koristili", požalila se jedna skuhana turistinja i dodala: "Osjećali smo se prevarenima." A ličnih je komentara nebrojeno mnogo.
Internet je davno stigao i u naša mala mista, a s njim nešto kasnije i senzori za klimu, odnosno za otvorena vrata ili prozore koji to prijave klimi pa ona prestane raditi. E, ali ponekad senzora nema, ali domišljati iznajmljivač kaže gostu da ima. Senzor je zapravo gospođa koja viri kroz grilje, pa čim turist dirne kvaku, ona preko interneta gasi klimu – to je smisao za biznis. I onda se time javno hvali: "Ja ih upozorim da klima ima senzor i da će se ugasiti ako ostave otvorena vrata ili prozore... samo im ne kažem da sam taj senzor ja i da gasim klimu preko wi-fija".
Općenito iznajmljivači znaju bolje od gosta koliko i kako se klima koristi, na koliko treba biti podešena. Ali i gdje treba stajati. Jedan nam je majstor odao da postoji i trend – klima se postavlja iznad kreveta da puše po gostu i da je rjeđe pali. Što je naš čovik, a?
Da se razumijemo, jasno nam je da klima troši struju, ne znamo je li iznajmljivačima jasno da troši manje ako doslovno bez prestanka radi od lipnja do rujna, ali smatramo da bi bilo mnogo manje nezadovoljnih po tome pitanju – s obje strane, da se u cijenu noćenja uračuna i korištenje perilice rublja i klime, pa da se u startu formira tih par eura viša cijena noćenja. Jednostavno i puno elegantnije.
