Krajem šezdesetih godina 20. stoljeća Boeing je predstavio kultni model 747, prvi jumbo jet, koji je bio dva i pol puta veći od tadašnjih putničkih aviona i zbog toga napravio revoluciju u zračnom prijevozu jer je omogućio prijevoz više ljudi i tereta po cijeni nižoj nego ikad prije.
Boeing 747 smatra se jednim od najvećih tehnoloških dostignuća 20. stoljeća. Dugačak je 68,6 metara, rep mu je na visini šesterokatnice, a na širinu raspona krila moglo bi se parkirati 45 automobila. Naravno, 747 nije se mogao napraviti u dosadašnjem Boeingovom pogonu, pa je prije novog aviona trebalo sagraditi postrojenje dovoljno veliko da primi ovu grdosiju.
Tvrtka je za novi pogon odabrala mjesto bivše vojne zračne luke u Everettu, 35 kilometara sjeverno od Seattlea. Iz guste šume, kojom je teren okružen, radove su znatiželjno pratili – medvjedi.
Tvornica s najvećim obujmom na svijetu izgrađena je u rekordnom roku. Bila je toliko velika da je se materijal dopremao za to posebno izgrađenom željeznicom, a sama gradnja stajala je više od milijardu dolara - više nego što je Boeing tada vrijedio.
Radovi su započeli u siječnju 1967., a 1. svibnja iste godine glavne zgrade bile su dovršene. Skupina koja je paralelno s izgradnjom tvornice radila na prvom Beoingu 747-100, "složila" ga je u istom rekordnom roku pa su ih prozvali "The Incredibles".
Otkad je postrojenje dovršeno 1968., zgrada je nekoliko puta proširivana. Prvo 1978. za proizvodnju Boeinga 767, a zatim 1992. za Boeing 777. Nedavno su izgrađene zgrade za robotsku montažu trupa 777 i izradu kompozitnog krila 777X. Tvornica je desetljećima i velika turistička atrakcija i svake je godine posjeti nekoliko tisuća ljudi.
Koliko je zapravo velika? Glavna se zgrada rasprostire na 40 hektara površine (oko 400 tisuća kvadrata), a zapremnina unutrašnjosti je otprilike 13,3 milijuna kubičnih metara. Ili, ako vam je lakše zamisliti, toliko velika da se, kada je tek bila izgrađena, ispod stropa stvarao oblak od nakupljenog toplog zraka i vlage. Toliko je visoka da u nju stane zgrada od osam katova (27 i pol metara) i treba oko milijun stropnih svjetala. Vrata su tek nešto niža od 25 metara i široka između 91 i 100 metara.
Stropne tračnice, dizalice i sustav tunela ispod pogona omogućuju premještanje dijelova aviona. Radnici za brže kretanje koriste bicikle i tricikle. Tvornica funkcionira kao grad s više od 30 tisuća zaposlenika. Imaju vlastitu vatrogasnu službu, banke, salone za njegu, medicinsku kliniku, fitness centar, postrojenje za pročišćavanje vode…
I zabavna činjenica za kraj: slike Boeinga na plavo-ružičastom nebu, koje krase 6 vrata za izlaz aviona, spomenutih divovskih dimenzija, najveća su digitalna grafika na Zemlji – površine veće od devet tisuća kvadrata.
