Koprivnički pasionirani visokogorac Matej Perkov, inače član HPD Kapela Zagreb, samostalno je krenuo u ostvarenje pomno planiranog projekta. Mnogima nije jasno što to može natjerati mladog čovjeka da na sebe stavi ruksak od 24 kg i krene s plaže Atlantika u pravcu snježnih vrhova 280 km udaljenog Visokog Atlasa, no njemu cilj očito vrijedi te muke.
"Volim ispenjavati visoke vrhove tako da krenem iz samog podnožja, no ovog puta planianrski uspon bio je radikalan i započeo je podalje od 4167 m visokog Toubkal - najvišeg vrha Atlasa i sjeverne Afrike. Bilo je puno teže i napornije negoli sam očekivao, ali na kraju što više truda uložiš, to cilj ima veću vrijednost.", kaže Matej.
Teško do vrhova
Koliko je bilo teško, dokazuju i SMS poruke koje je Matej slao obitelji i prijateljima žaleći se na velike bolove, žive rane od ruksaka na ramenima i bokovima, te naznakama da će vjerojatno odustati. Nakon napornog puta do podnožja planine koji je trajao 15 dana, čekao ga je opasan i naporan uspon na najviše vrhove Atlasa.
Cilj ekspedicije nije bio samo uspon na najviši vrh Toubkal, već uspon na što je više moguće vrhova u masivu centralnog Atlasa. Na kraju, pod svojim nogama skupio je šest vrhova čija visina premašuje 4000 metara, te osam vrhova čija visina doseže 3800-3900 metara. Čemu uspon na manje i nevažne vrhove?
- Iako je Toubkal najviši vrh Atlasa, osim svojom visinom on ni po čemu drugom ne zasjenjuje ostale niže vrhove. Naime, najlakši je za uspon i upravo zbog toga je popularan među planinarima i rekreativcima željnima visokogorskog iskustva. Većina drugih nižih vrhova koje sam penjao su teži, izazovniji, te također prekrasni vidikovci. Imao sam vrhunski doživljaj što se tiče penjanja, te sam skupio važno iskustvo u orijentaciji i penjanju zaleđenih kuloara i stijena - ističe Matej.
Potpuno drugačiji svijet
S obzirom da Maroko nije „iza ugla“, mladi ekspedicionist iskoristio je priliku da prije samog početka i nakon ekspedicije turistički obiđe najveće gradove te zemlje i uživa u koloritu sjeverne Afrike. Ovaj ogromni kontinent kojeg nazivaju kolijevkom čovječanstva Europljanina dočekuje poput udarca, suočavajući ga sa potpuno drugim svijetom i kulturom koja ima brojna drugačija pravila.
Perkov ističe:
"Bio je ovo moj prvi susret s Afrikom koja me zadivila svojim koloritom, rapsodijom mirisa, te kontrastima. Osim podneblja, upravo ljudi su najviše zaslužni zašto je Maroko šaren i privlačan došljacima iz Europe. Obišao sam Marrakesh koji podsjeća na košnicu, bijelu Essaouiru, romantičnu Casablancu i prijestolnicu Rabat. Gradovi su različiti arhitekturom, kao što se evidentno razlikuju njihovi stanovnici po odijevanju i mentalitetu. Drugi suprotni svijet su mala, autentična berberska sela kroz koja sam prolazio na putu do Atlasa. Dva dana bio sam smješten u jednoj berberskoj obitelji koje me ugostila kada je bilo najteže u prvom dijelu ekspedicije, a iskoristio sam i priliku okusiti tradicionalna marokanska jela koje preporučam svima koji će posjećivati tu zemlju."
No, mnogi se kolebaju oko posjećivanja zemalja sjeverne Afrike zbog nemirnih vremena kada terorizam uzima maha. Govoreći o sigurnosti u Maroku, Matej priča:
"Nisam imao nikakvih problema s ljudima, nitko me nije pokušao opljačkati ili džepariti. Tijekom hodačke rute pratila me policija koja je brinula za moju sigurnost i trudila se biti mi na usluzi u svezi bilo čega, bili su poput prijatelja. I na ulicama gradova i u planini osjećao sam se sigurno unatoč lošim vijestima o napadima u svijetu."
Neopisiv događaj
Na kraju, kao logično pitanje što je ostavilo najveći utisak, nakon kraćeg razmišljanja i osmijeha Perkov odgovara
"Planina koja mi je bila krajnji cilj! Prekrasna je, prihvatila me prijateljski i dopustila mi da uživam u penjačkom raju. Neopisiv je osjećaj doživjeti snježnu mećavu u Africi i to nekoliko dana zaredom, neopisivno je na vrućim ulicama Marrakesha lizati sladoled i gledati snježne vrhove Atlasa u daljini, ili pak stajati podno 110 metara velikih slapova Ouzoud koji su drugi po veličini u Africi. Maroko je zemlja kontrasta čije će vas tajne iznenaditi i oduševiti. Često koristim izraz „neopisivo“, jer želim da odete tamo i sami se uvjerite u to!"
