Dok se danas na blagdanskom stolu obavezno nalaze purica, odojak, mlinci, francuska, grahova salata i brdo kolača, nekada to i nije bilo tako.
Glavno obilježje prehrane u ruralnim područjima na početku 20. stoljeća bila je jednostavnost i skromnost što se količine tiče, a za Božić, obroci su bili obilniji nego inače.
Znanstveni časopis "Collegium antrpologicum" u jednom od svojih brojeva donio je pregled tradicionalne prehrane u hrvatskim regijama na temelju starih monografija i radova objavljenih u Akademijinu serijalu "Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena".
Iako je jednostavnost bilo glavno obilježje, svaka regija imala je svoje specifičnosti koje su ovisile o geografskim i ekonomskim uvjetima, dominantnom obliku poljoprivrede te regionalnima običajima i tradiciji, pišu autorice s Instituta za antropologiju Marijana Briški i Morana Jarec.
Glavne karakteristike prehrane u Slavoniji i Baranji bili su svinjski mesni proizvodi kao što su kobasice, kulen, čvarci, hladetina (aspik) te varivo poznato pod nazivom čorba. U svakodnevnu prehranu spadao je gulaš, a varijacije su bile od graha, mrkve, kiselog kupusa ili repe. Gulašu bi ponekad dodali i sušeno meso ili tjesteninu, te bi ga obično začinili paprikom. Također, Slavonci i Baranjci su jeli razne kolače s makom, sjemenkama, orasima, sirom, marmeladom od šljiva, itd.
U središnjoj Hrvatskoj hrana je bila slična. Za doručak su često jeli žgance ili puru, kiseli kupus i gustu juhu. Puno su jeli svinjetinu i meso peradi te razna variva koja su radili od korabe, mrkve, krumpira, mahuna, slatke repe, kiselog zelja itd. Ondje su seljaci uvijek jeli obilnije: sir i više mesa te pili vino i rakiju. U selima u blizini rijeka, konzumirali su često više ribe.
> Božićni običaji: Uz pomoć luka stari Međimurci pretkazivali su kišu
U Istri su tipična jela bili žganci s kavom, pržena jaja tj. fritaje, te razna variva odnosno "maneštre". Meso su jeli samo za blagdane ili fešte, a izvan tih dana meso su jeli uglavnom samo radnici koji su naporno radili.
U Lici su često konzumirali mliječne proizvode, a najvažniji sastojci jela bili su krumpir, grah i kupus. Mliječni proizvodi, beskvasni kruh, juhe od mahunarki, kupus, divlje bilje, kozje meso i janjetina bila su karakteristični za Liku, ali i za dalmatinsko zaleđe.
U Dalmaciji i na istočnim jadranskim otocima seljaci su jeli palentu. Također, jeli su puno ribe, soljene, pržene ili s varivima. Pečeni kruh, karakterističan za to područje, zvao se baškot. Svakodnevna prehrana sadržavala je mnogo povrća, poput blitve, kupusa ili raštike, kojem su dodavali maslinovo ulje.
Kada su nabrojali jela koja su konzumirana u određenoj regiji, zbornici često nisu napominjali koliko se nešto često jelo. Tako, iz povećih popisa mesnih jela i kolača koji ondje postoje, moglo bi se pretpostaviti da su šećer i meso seljaci konzumirali svaki dan, napominju autorice članka.
No, prehrana u ruralnim područjima nije sadržavala tako mnogo šećera i mesa, za što postoje razni razlozi: od siromašnijih mogućnosti seljaka do nepostojanja uvjeta čuvanja hrane, poput nedostatka struje i drugih razloga. Stoga su se uglavnom u svim krajevima Hrvatske mogli "pošteno" pogostiti tek za Božić, poneku feštu ili proštenje...
