Escape the room su kompjuterske igre koje su nastale u Japanu kao podžanr “point & click adventure” igara. Brzo su postale jako popularne i milijuni ljudi svakodnevno uživaju u njima. Radi se o internetskim igricama u kojima se pomoću inteligencije, razboritosti, snalaženja i puno razmišljanja u što kraćem vremenu morate izvući iz sobe u koju ste zatvoreni. Dakle, Agatha Christie i Sherlock Holmes za moderne generacije, logično, sve puno brže i eksplozivnije. No, iako su Escape igrice uglavnom rezervirane za ubijanje vremena na poslu ili prije spavanja, u svijetu postoje ljudi koji su to shvatili itekako ozbiljno, i od toga napravili hobi i biznis.
Širom planeta tako postoje ekipe koje se amaterski i profesionalno bave otkrivanjem zagonetki i misterija, ali – uživo! Jedinstveni doživljaj da ste vi glavni lik neke igre, priče ili filma je teško opisati. Kada čitate knjigu možete zamišljati. Kada igrate igru na kompjuteru, možete biti uvučeni u taj svijet, ali niste fizički u njemu. U ovoj igri možete uživati svim osjetilima. Pogotovo kad se iza vas zatvore vrata, digitalni sat počne odbrojavati, a s radija počnu dopirati zvuci Morseove abecede!
I kod nas!
U srcu Zagreba, pored Džamije, u ulici Kneza Mislava broj 15, stepenicama se spuštate do prostorije u kojoj vas vlasnici u pet minuta upute o čemu se radi. „Roomescape je dakle logička igra, napravljena za grupe od 2 do 5 ljudi. Zatvoreni ste u sobi i imate 60 minuta da riješite misteriju upotrebom logike i timskog rada. Za ovih sat vremena ćete osjetiti uzbuđenje kakvo nikada niste doživjeli. Vaš tim će morati surađivati u svakom koraku da bi ste uspjeli riješiti krajnji zadatak u sobi. Postoje stvari koje se diraju i one koje ne smijete micati. Ako zapnete, i ne znate kako dalje, dobit ćete malu pomoć, ali sve je na vašem logičkom rasuđivanju, razmišljanju, povezivanju i oku za detalje. Idemo u sobu?“
O da, idemo u sobu. Inače ne igram sam takve igrice, ali rado pomognem svom devetogodišnjaku. Dobro, barem dok nije otkrio prokletstvo Minecrafta. Pa sam s nama dvojicom poveo još dvoje roditelja i klinaca sitnog zuba, trećaša i drugašicu. Osim početnog straha i totalne nekoordinacije, nakon desetak minuta smo polovili pravila i počeli igrati kao tim. Djeca su čeprkala po stolovima poput kokica po vrtu, starci su se bacili na zbrajanje, koordinate, spajanje žica i korištenje magneta.
Adrenalina je bilo za prosječnu utakmicu Medveščaka, pokoja sitna prepirka, jedan slučajni lakat u nos i tri sitne svađe „Daj, ja ću!“, sve dok nismo počeli koristiti „Hintove“, odnosno pomoć, i polako se bližiti rješenju misterije. Na trenutak sam stvarno bio akcijski heroj, neki Bruno Brazil, Alan Ford ili XII, koji uz kapanje znoja zaustavlja špijunsku letjelicu tri sekunde prije trećeg svjetskog rata. A u par navrata totalni kreten koji ne razumije lakoću kojom kolega peemefovac odgonetava neke iksiće na zidu, podu, u ladicama, a sociologinja iščitava komplicirane šifre. Jedna po jedna rješavaju se šifre, otvaraju kovčezi, i mic po mic dolazimo do zadnjeg stadija igre. Panika, odbrojavanje, svatko ima svoj način rješavanja zagonetke, i odjednom – kraj. Pobjeda, uspjeli smo...
Ima još!
Još pola sata se veselimo u nekom polutransu, djeca nepoznatoj i zbunjenoj konobarici na soku, kao i svima ostalima taj dan pričaju da su osvojili Roomescape, roditelji su sretni jer su bez puno muke objasnili djeci koliko je bitan timski rad i gledanje sitnica. Sutradan listamo slike i galerije, i shvaćamo da smo u biti bili rijetka kombinacija, odnosno da su natjecatelji uglavnom mlađi ljudi, od 20-30 godina, što nas dodatno motivira da krenemo i u drugu zagonetku - Roomescape radnog imena „Banka“. Ali to tek za dva tjedna, nek' se klinci malo zažele.
Ukratko, vrhunski ubijena dva sata vremena, mozak propupao, ego poduplan. Cijena po timu je 350 kuna, a možete rezervirati na Roomescape Facebook stranici. Dolaze vam gosti iz Amerike? Oni sigurno znaju za Escape, odvedite ih prije kafića na misiju, i pokažite da barem u nečemu ne zaostajemo za svijetom.
