Galerija
Eh, ta Italija. Gdje god pogledaš na mapi, uočiš nešto gdje bi trebalo otići… A ako putujete negdje iz sjevernog dijela Lijepe Naše, i ne želite voziti više od 4,5 sati, postoji nekoliko opcija. Naravno, tu je uvijek Trst, ali za Trst obično, bude dovoljan i jedan dan. Malo dalje je i Venecija, grad na vodi, što je samo po sebi čudo. A kad još prošećete ulicama, jao… Doduše, Venecija vrvi gostima i osobno, najljepše mi je njome bilo šetati u 8 ujutro.
No, još malo dalje, ravno 5 sati vožnje iz hrvatske metropole ima jedan zgodni grad. Dovoljno velik za vikend izlet, a opet dovoljno mali da sve vidite. Dovoljno poznat, a opet ne toliko da se od turista ne može živjeti. Ako ste čitali jednog slavnog engleskog dramaturga, znat ćete da je on upravo u taj grad smjestio možda i svoju najpoznatiju priču – onu o Romeu i Juliji. Dobro, sad već i vrapci na grani znaju da je riječ o Veroni.
U Veroni sam prvi put bio davne 2003. godine, u prolazu. Išli smo na ekskurziju (odnosno maturalno putovanje, znaju li mladi danas za riječ „ekskurzija“ i upotrebljavaju li isti, nisam siguran) put Barcelone (točnije Lloret de Mara) autobusom iz Zadra (laganih 20+ sati) te stali u Veronu. Naravno, obišli smo slavnu Julijinu kuću, a iz te kuće se najviše sjećam dva detalja. Kako se u Splitu za sreću dira Grgurov palac, ovdje se za sreću dodiruje Julijina dojka, pa i dan danas negdje imam tu sliku gdje se zadovoljno smješkam (strašno što te može veseliti s 18). Drugo pamćenje mi je da mi je u samoj kući iz džepa ispao novčanik pun eura, ali srećom, ljubazna zaštitarka je uz smiješak i riječi „scusi signore“ jasno ukazala na to. Eto, dobri Talijani, spasili su mi putovanje prije više od 20 ljeta...
U svakom slučaju, kuća nije nipošto „must see“, posebno jer to nije nikakva stvarna kuća u kojoj je sirota Julija dosita i živjela. Da, najpoznatija zabranjena ljubav u stvarnosti vjerojatno nikad nije ni postojala, ali Shakespeare je maštom napravio dramu, a Talijani tu dramu dobro iskoristili pa sad već godinama primaju turiste u kuću osobe koja nije postojala i na tome fino zarađuju. Kapa dolje.
Drugi put sam u Veroni bio prije desetak godina, a putovanje bi se moglo opisati kao „urbano & zabavno“. Urbano jer smo šetali gradom, navečer uživali u vinu na Piazza delle Erbe, a ujutro diljem centra pili espresso. Znam da sam tad naučio i da je jedan od specijaliteta Verone – magareće meso. Kad si u Rimu ponašaš se kao Rimljanin, ali meso sirotog magarca i nije nešto što žudim ponovno probati. A zabavno? Jer smo išli u Gardaland. Savjet? Nemojte biti ludi i ići u Gardaland u lipnju. Na svaku vožnju čekate barem 30 minuta, pa tako izgubite cijelo popodne da bi se vozili na pet atrakcija. Ne radite sebi ovo, vjerujte mi, ne želite to, izaberite drugi termin.
Veronu sam treći put vidio u ljeto 2018., kad smo spletom okolnosti imali priliku par dana provesti u Padovi, pa smo se, sasvim razumno, odlučili i za izlet u obližnju Veronu. Ovo je bio „gastro glazbeni“ izlet, ako ga već moram opisati na neki način. Gastro, jer sam pojeo jednu od boljih pašta s plodovima mora ikad, a glazbeni, jer smo bolja polovica i ja rekli „hajdemo vidjeti što je tako čarobno u veronskoj operi“ i kupili karte za Verdijevu operu Nabucco.
Kako smo uzeli jeftine karte (čitaj, najjeftinije), ušli smo u veličanstvenu arenu dok je još bio dan (recimo cca 20 h), da zauzmemo što bolje mjesto. Da, neke karte daju samo ulaz u sektor, nema numeriranih sjedala. Sjećam se da smo došli, vani je cijeli dan pržilo 40 stupnjeva i sjeli, iako je bilo osam navečer – na praktički užareni kamen. E tu sam doslovno umro, što od vrućine, što od neugodnog i neudobnog kamena, tako da ako idete na operu i imate „kameni sic“ uzmite jastuk, što mnogi i rade. Opera u tim uvjetima i nije nešto, pa je naše kulturno uzdizanje završilo nakon prvog čina. Mudrije je bilo dati prednost hladnom Aperol Spritzu, jasno.
Kako bilo, ako se odlučite za vikend u ovom gradu, promašiti ne možete. Znamenitosti i sadržaja ima i više no dovoljno, a neka vam moja iskustva iz opere, Gardalanda i Julijine kuće također pomognu odgovoriti na pitanje „zanima li me to ili ne“.
Jeste li znali? Što je makaron-vestern i kako je Sergio Leone vratio ugled čitavom filmskom žanru
