Galerija
Kako sam napisao na kraju prvog dijela, nakon obilaska Ronde zaputili smo se u našu novu bazu (dva ili tri noćenja) za koju smo odabrali Malagu. Grad u kojem je rođen, ali i djelovao jedan od najvećih umjetnika ne samo 20. stoljeća već uopće, Pablo Picasso, nije nas razočarao ni sredinom siječnja. Dobra stvar posjeta Andaluziji je da ni u siječnju, temperatura nikad nije pokazala niže od 10 stupnjeva, a često je pokazivala i više.
Smjestili smo se blizu centra i krenuli u istraživanje. Naravno, prvo smo sjeli u jedan od brojnih tapas barova u centru i naručili tapase, kako i dolikuje valjda svim turistima koji posjete Španjolsku. Taj koncept je zgodan, jer osigurava da ćete probati puno različitih, a sitnih zalogaja. Bilo da je riječ o onima od morskih plodova, vege tapasima ili mesnima – nećete otići razočarani.
Bogatstvo okusa, boja i mirisa
Uz te barove na svakom drugom koraku, u Malagi smo posjetili za vrijeme ručka i glavnu gradsku tržnicu. E, ovdje je pravo čulo mirisa i okusa. Vise šunke, ali uokolo se nude i sve poznate i nepoznate vrste ribe, školjki i rakova. Ista stvar je i kad je u pitanju voće i povrće, od toliko boja vam se doslovno zavrti u glavi. Mi smo, iako nismo u Valenciji, opet odlučili biti „pravi turisti“ i uzeti paellu. No kažem, izbora vam ovdje neće nedostajati.
Iz grada još jako dobrom pamtim Malaguetu – ogromnu dugačku pješčanu plažu. Kako je bio siječanj, nije bilo aktivnosti na plaži, nema kupanja, plivanja, samim time ni gužve. Očito se ne igra ni picigin, jer nismo vidjeli takve entuzijaste koji uživaju bacajući se za loptom po Sredozemnom moru. Iskreno, kao čovjek koji ne uživa u gužvi, pogotovo onima po ljeti – mislim da je Malagueta ljeti živi pakao, gdje se na 30+ traži mjesto više za staviti ručnik, tako da ne žalim što sam je vidio u siječnju. Također, dojam narušavaju i ogromni neboderi, smješteni doslovno na samoj plaži.
Nego, što u toj Malagi još vrijedi vidjeti? E pa, nisam nizašto spomenuo velikog Pabla u samom uvodu. Njegov muzej smo obišli ušavši „s ceste“, barem u siječnju nije bilo potrebno kupovati nikakve karte unaprijed i nije bilo neke velike gužve. Muzej je zgodan, ali relativno ga brzo obiđete (osim ako ne piljite u svaku sliku i zamišljeno češkate bradu, s „pseudointelektualnim“ mozganjem i pitanjima „što je umjetnik htio reći“). Valja napomenuti kako iz muzeja nećete otići razočarani, jer obuhvaća više razdoblja stvaranja – pa vam uskoro postane jasno zašto je Picasso velik. Iako je najpoznatiji kao kubist, jasno vam je da je riječ o čovjeku koji je kistom mogao što je htio, samo se eto, odlučio izražavati na ovaj način. A da ne biste kasnije rekli „pročitao sam na punkuferu kako muzej treba vidjeti, a nema unutra njegovih djela koje znam“, jasno ću i napisati da ovdje nećete vidjeti ni „Gospođice iz Avignona“ ni „Guernicu“, koje su mjesto našle u nekim drugim muzejima.
Kako je u Španjolskoj, posebno povijesno, snažan utjecaj ima(la) katolička crkva, gotovo svaki grad u samom centru ima impozantnu katedralu, tako da tu ni Malaga, nije iznimka. Katedrala je napravljena u renesansnom stilu, dovršena je u 18. stoljeću, a i dan danas, dobro se sjećam kako je poznata među narodom. Naime, na katedrali je dovršen jedan toranj, dok drugi nikad nije, tako da ponosno nosi nadimak „La Manquita“. Svojevremeno sam zapamtio da se taj naziv prevodi kao „jednoruka“, ali u bespuću interneta danas nalazim da je pravilnije „jednoruka dama“.
Malaška katedrala: Jednoruka dama koja na prvi pogled ostavlja bez daha
Iz Malage smo napravili izlet u Gibraltar, o čemu ste već mogli čitati, pa se slobodno prisjetite kako je to na stijeni među majmunima. A kako je bilo u Cadizu i zašto obavezno posjetiti i Granadu i Cordobu, saznajte za koji dan…
