Galerija
Palagruža (Velika), najveći otok istoimenog pučinskog otočja između Lastova i talijanske obale, gotovo je dvaput bliže talijanskom nego hrvatskom kopnu. Iako ništa od čega vas dijeli barem 40 kilometara otvorenog mora nije blizu.
Manji otoci arhipelaga, Mala Palagruža, Kamik od Tramuntane, Kamik od Oštra i Galijula, najjužnija kopnena točka Hrvatske, barem onda kada je iznad mora, impresivno su, ali prilično šutljivo društvo.
Otok čudesne prirode
Otok Palagruža uzdiže se do 90 metara iznad mora, s jedne strane blažim padinama, a s druge strane strmim stijenama, koje se susreću na naglašenom hrptu koji prati čitavu dužinu otoka, oko kilometar i pol.
Palagruža je otok rijetkih ptica i endemskog bilja, sušne klime i nemilosrdnog mora. Unatoč tome, bila je naseljena već prije devet tisuća godina, a arheološka istraživanja dokazuju i da je upravo ona Diomedov otok, onaj na kojemu je taj bogojunak nestao i umro, a njegovi su se prijatelji pretvorili u ptice…
Palagruža je vjekovima bila utočište na moru, a bogata povijest tog udaljenog otoka svjedoči o njegovoj strateškoj važnosti još od antike. I danas arheološko nalazište, ostaci srednjovjekovnog samostana i, spomenimo, Papina njiva čine prošlost nevjerojatno prisutnom na toj, ne uvijek gostoljubivoj, stijeni nasred pučine.
... i otok svjetioničara
Do 1860. godine Palagruža je bila pod Italijom, a kada su je preuzele austrijske vlasti, na otoku je uspostavljena motrilačka služba, a ubrzo i sagrađen svjetionik (1875.) i meteorološka postaja (1895.). Otad je Palagruža stalno naseljena. Nekada je na njoj živjelo i više od deset članova svjetioničarskih obitelji, a danas u svjetioniku tijekom cijele godine u smjenama žive po dva svjetioničara.
Kameni svjetionik nalazi se na sredini otoka, na 90 metara nadmorske visine, a s lanternom koju je izradio Francuz Henry Epoulite uzdiže se 126 metara iznad mora. Do svjetionika se dolazi strmom stazom, dugom oko 700 metara. Nekada su svjetioničarima na toj pravoj planinarskog stazi pomagali tovari, ali prije desetak godina zamijenila ih je kabelska žičara dizajnirana posebno za podizanje tereta na toj zahtjevnoj lokaciji, pa su tovari – u zasluženoj penziji.
Standard na Palagruži u mnogočemu je visok, uz vodu iz cisterne i struju iz solarnih kolektora, može se pohvaliti i fiksnom telefonskom linijom. U svjetioniku se nalazi i mala arheološka zbirka, a dva stana za četiri osobe možete i unajmiti i, ako ste od onih što "umiru od bonace", doživjeti pravo pustinjačko iskustvo, na mjestu koje nema adrese, nego tek koordinate - 42.393029, 16.258021.
Posjet Italiji koji ćemo ponoviti: "Iako ga ne hvale na sva zvona, grad ima posebnu vibru"
