Barcelona je grad koji vas može osvojiti iz svakog kuta – s plaže, s ulica punih Gaudíjevih čudesa, iz nekog od noćnih klubova, ali i iz ptičje perspektive - s brda Montjuïc. Iako često svu slavu odnesu Rambla i Sagrada Familija, Montjuïc (u prijevodu "Židovska planina") zapravo jedan je od najčarobnijih dijelova grada – idealan za bijeg iz užurbanog centra, ali i za pravo uranjanje u povijest, prirodu i spektakularne poglede.
Do vrha Montjuïca možete stići na nekoliko načina, ovisno o tome želite li avanturu, udobnost ili panoramski pogled koji oduzima dah. Najposebniji i najfotogeničniji način svakako je žičara Telefèric de Montjuïc, koja vas u kabini iznad krošnji drveća i gradske vreve polako vodi prema tvrđavi na vrhu brda – pogled na luku i more usput je neprocjenjiv. Ako želite malo više rekreacije, iz pravca Avinguda Paral·lel možete pješačiti kroz parkove i stepenice, uživajući u hladovini i razbacanim skulpturama koje se iznenada pojavljuju na stazi. Alternativa je autobus broj 150 (mi smo odabrali autobus) koji vozi sve do samog vrha, a polazi s Plaze Espanya – idealan izbor ako niste raspoloženi za uspon, ali želite udobno stići do dvorca i njegovih impresivnih vidikovaca.
Na samom vrhu dočekat će vas Castell de Montjuïc, tvrđava iz 17. stoljeća koja je nekoć čuvala luku, a danas čuva tišinu i jedan od najljepših panoramskih pogleda u gradu. No Montjuïc je puno više od tvrđave – njegovi obronci čuvaju muzeje, vrtove, povijesne građevine i umjetničke galerije. Tu je Fundació Joan Miró, prava poslastica za ljubitelje suvremene umjetnosti, kao i Poble Espanyol, šareno "španjolsko selo" izgrađeno za Svjetsku izložbu 1929., koje kroz replike zgrada i ambijenata prikazuje arhitekturu iz svih regija zemlje.
Jedno od najčarobnijih mjesta Montjuïca nalazi se ipak nešto niže – i nosi naziv koji govori sve: Fuente Mágica, odnosno u prijevodu – "magična" fontana.
Kada je arhitekt Carles Buïgas prije gotovo 90 godina počeo raditi na izgradnji ove monumentalne fontane, teško da je itko mogao predvidjeti da će postati jedan od najpoznatijih simbola Barcelone. Sin poznatog arhitekta Gaietà Buïgasa, Carles je već kao mladić bio fasciniran vodom i svjetlom. Nakon studija u Barceloni i prestižne "École de Civil Génie" u Parizu, 1922. godine realizira svoju prvu fontanu u Kraljevskoj palači Pedralbes, tadašnjoj kraljevskoj rezidenciji.
No najveći izazov dolazi 1927., kada mu je povjerena izgradnja "magične" fontane za 1929. Barcelona International Exposition. Na prostoru gdje su nekoć stajala "Les Quatre Columnes", srušena pod pritiskom tadašnje vlasti, počinje raditi nešto dosad neviđeno – fontanu koja pleše, svijetli i priča priču bez riječi. Čak 3000 radnika radilo je dan i noć kako bi projekt bio završen – i to samo dva dana prije otvorenja izložbe!
Fontana nije bila pošteđena ni burnih vremena – teško je stradala tijekom Španjolskog građanskog rata, a ponovo je proradila tek 1955. godine. No njezina slava nije izblijedjela. Godine 1980. nadograđena je impozantnim sustavom rasvjete, a 1992., uoči Olimpijskih igara, potpuno je obnovljena. Od tada do danas, svake večeri stotine, pa i tisuće posjetitelja sjede na stubama ispod Nacionalnog muzeja i gledaju kako voda, glazba i svjetla zajedno izvode svoj barcelonski balet.
Bilo da dođete zbog pogleda, umjetnosti, šetnje kroz mirisne vrtove ili spektakla pod zvijezdama, Montjuïc nudi nešto za svakoga. Samo ne zaboravite – dođite ranije, ponesite vodu i kameru, a ako imate priliku, ostanite dok sunce ne zađe.
Najbolja plaža na svijetu nalazi se na Mediteranu: Do nje nije lako doći, a dnevno je smije posjetiti samo 250 osoba
