Galerija
Slovenija je uvijek ne dobra, već odlična ideja. Sadržaja ima dovoljno, bilo da se želite družiti s alpakama, prošetati među krošnjama, odmoriti u izvrsnim termama ili se odlučiti za kratki city break u Ljubljanu. Zemlja je ovo i mnogobrojnih restorana koji nose Michelinovu zvjezdicu, kao i jedne od najgenijalnijih kuharica na planeti – Ane Roš.
Ipak, ovaj put se nećemo baviti primarno ni gastronomijom ni gradovima, već prirodnim ljepotama. Kad je o njima riječ, svima često na pamet padaju dva jezera – Bled i Bohinj. Prvo spomenuto, bledsko jezero, smjestilo se na oko dva i pol sata vožnje od Zagreba i ako ga posjetite, nećete požaliti. U potpunosti je prilagođeno roditeljima s malom djecom, tako da oko jezera možete bez problema napraviti i čitavi krug, odnosno odvaliti oko 5 kilometara. „Mana“ jezera je njegova popularnost, koja za sobom donosi česte gužve, a tu su također i brojni ugostiteljski objekti i trgovine Tako da, ako želite ipak nešto autentičnije iskustvo, bohinjsko jezero nameće se kao bolja opcija.
Ono je udaljeno tek pola sata vožnje prema Kranjskoj Gori, a riječ je o najvećem prirodnom slovenskom jezeru. U usporedbi s Bledom, Bohinj djeluje „izvornije“, manje komercijalno i ovdje će svatko tko to želi – postići zen. I oko ovog jezera moguće je prošetati kružnom stazom, ali ona nije u potpunosti odgovarajuća za obitelji koje voze bebe u kolicima, tako da je nosiljka bolji izbor. Sama staza je i znatno dulja nego ona oko Bleda – te se razvukla na nešto više od 11 kilometara. Nije ni teška ni zahtjevna, ali ipak, valja i prevaliti taj put ako niste baš u formi…
Ono što je šteta propustiti je i pogled na jezero na način na koji ga gledaju ptice. Za tu mogućnost pobrinula se žičara koja vozi do skijališta Vogel, a povratna karta za nju stoji 29,50 €. Nažalost, osobno se nisam vozio u njoj, mada svi koji jesu ističu da je prilično strma, tako da svi kojima visina nije najdraža, trebaju dvaput razmisliti prije nego se u istu ukrcaju. Kad već dođete gore, možete uživati u restoranu, a djeci na raspolaganju igralište.
Kad ste već tu (ne na vrhu, nego kod jezera), isplati se svakako otići i do slapa Savice. Od jezera do slapa treba tek par kilometara vožnje pitoresknom cestom, sve dok ne dođete do velikog parkinga usred šume. Tamo se kupuje i ulaznica za posjet slapu (3 € za odrasle), a do slapa stižete za nešto manje od pola sata hodanja, odnosno, s obzirom na broj stepenica – bolje reći penjanja. Ali, bome se isplati, jer iako je prošlo dosta godina, i danas mi je živ prizor slapa koji „puca“ iz stijene. Slap je ujedno i izvor Save Bohinjke, a ona uz Savu Dolinku čini rijeku – Savu.
Eto, zasad toliko. A za više doživljaja, ukrcajte se u auto i pravac Bohinj!
Dva sata lagane vožnje od granice: Planinska kućica sa saunom u kojoj ćete zaboraviti na sve brige
