Ako se pitate kamo otići u planine, a da vam pritom ne smeta put avionom do odredišta, možda je pravi odabir nekadašnja članica Sovjetskog Saveza - Gruzija.
Da, znamo da su Dolomiti super, isto nam je poznato i za Alpe, no na samom istoku postoji i znatno jeftiniji smještaj, prekrasna netaknuta priroda i dašak egzotike. Stoga, ako tražite neku novu destinaciju na kojoj ćete osvajati planinske vrhove, svakako razmislite o tome da priliku pružite Gruziji.
Gruzijski planinski lanac Kavkaz dragulj je istočne Europe i san za planinare svih razina, od dnevnih planinara do iskusnih putnika sa svom opremom. Diljem zemlje posjetitelji mogu očekivati krajolik koji podsjeća na film "Gospodar prstenova", od neobičnih sela i snježnih vrhova do beskrajnih dolina i zelenih polja. Čitajući ovo, možda je zbilja vrijeme da spakirate svoje torbe i planinarsku opremu prije nego što se pročuje za to blago i svi u njega nahrupe…
Prva točka vrijedna posjeta za sve zaljubljenike u prirodu jest Nacionalni park Lagodekhi, najstariji rezervat u zemlji. Zaštićen je od 1912., a u njemu ćete pronaći 180 kvadratnih kilometara bujnog, krševitog terena prošaranog slapovima, nazubljenim liticama, pojilima i srednjovjekovnim mjestima poput tvrđave Machi. Posjetitelji se mogu otisnuti na razne duge pješačke staze, od jednog do tri dana. Da biste došli do Lagodekhija iz Tbilisija, glavnoga grada Gruzije, uzmite trosatnu vožnju autobusom koja će vas stajati nešto manje od 4 eura. Također, ako vas je više, dobra je ideja unajmiti automobil ili se prijaviti za jednodnevni izlet s turističkom tvrtkom već od 30-ak eura po osobi. Cijena će varirati ovisno o operateru, broju ljudi u vašoj grupi i tome koliko dugo želite istraživati park.
S druge strane, svi oni koji vole spoj prirode i povijesti, trebaju krenuti sjeverno od Tbilisija do sela Stepantsminda. Odmah izvan sela slijedite označenu stazu do crkve Gergeti Trojstva, gruzijskog pravoslavnog spomenika koji datira iz 14. stoljeća. Iskusni planinari mogu završiti pješačenje za oko sat i pol, što im daje dovoljno vremena da ostanu na stazi i zastanu radi fotografiranja krajolika, bilo da se radi o drevnoj stražarnici ili pastiru koji čuva svoje stado ovaca.
Ponesite ručak i provedite sat vremena razgledavajući crkvu, jednostavnu strukturu ispunjenu svijećama i relikvijama koje su za sobom ostavili hodočasnici i planinari. Interijer je otvoren od 9 do 17 sati, a fotografiranje je zabranjeno. Također ćete morati spakirati presvlaku jer muškarci moraju nositi hlače, a žene dugu suknju.
Ako se oblaci raziđu, čeka vas pogled koji će prekinuti sve poglede. Crkva je uokvirena planinom Kazek, jednim od najviših vrhova u zemlji. Njih dvoje zajedno predstavljaju prizor koji ne ostavlja ravnodušnim - drevna, skromna crkva ispod visokog prirodnog čuda. Najbolje vrijeme za posjet je proljeće i ljeto zbog prostranih zelenih brežuljaka i divljeg cvijeća, iako, naravno, fascinirat će vas posjet i u preostala dva godišnja doba.
Nakon što se pozdravite s planinom (ako je to uopće moguće), uputite se u kanjon Okatse te istražite bujne šume, vijugave rijeke i duboke gudure zapadne Gruzije. Od centra za posjetitelje hodajte 5 kilometara kroz gustu šumu Dadiani do viseće staze kanjona Okatse. Iako lijepa, staza možda nije za one sa slabim srcem jer se sastoji od uske čelične staze s prozirnim podom. Ulaznica za taj dio stoji oko 5 eura. No da biste uopće došli do kanjona Okatse, neki kažu kako je najbolje uzeti autobus od Tbilisija do Kutaisija, zatim kombijem do sela Gordi, gdje se nalazi staza, a vama za sve to treba najmanje 4 sata putovanja. Nacionalni park otvoren je tijekom cijele godine, ali je viseća staza zatvorena za kišnih dana. To je popularno turističko odredište u Gruziji, stoga kupite karte preko interneta unaprijed i dođite što je ranije moguće kako biste izbjegli gužve.
Biste li se usudili? 84 kilometra opake ceste koja vodi u nevjerojatan krajolik
