Karakorum, planinski lanac u Aziji, proteže su unutar granica Pakistana, Kine i Indije. Jedan je od najviših lanaca na svijetu, a najpoznatiji vrh je K2 (8611 m), drugi najviši vrh svijeta. Cesta koja nosi dijeli ime s planinskim lancem prolazi zapanjujućim krajolicima i naziva se Cestom prijateljstva Kine i Pakistana. Sagrađena na dijelu koji je nekoć bio dio Puta svile, cesta je službeno otvorena 1978. godine - nakon dvadeset godina mukotrpne izgradnje u kojoj je sudjelovalo više od 24.000 pakistanskih i kineskih radnika. Nakon što je svečana vrpca prerezana cesta je u ovaj, udaljeni kraj svijeta privukla trgovinu, turizam i avanturiste željne neobičnih putovanja. Mnogi se slažu da nudi najbolji road trip na svijetu jer uostalom, koliko još ima cesti koje nude pogled na planine više od osam tisuća metara, kao što je Nanga Parbat?
Predivna cesta duga je 1300 km i proteže se od malog grada Hasan Abdala u blizini glavnog grada Pakistana Islamabada do Kashgara u kineskoj autonomnoj regiji Xinjiang preko Khunjeraba, najvišeg asfaltiranog graničnog prijelaza na svijetu na oko 4.700 metara.
A dionica ceste koja prolazi kroz dolinu Hunza, regiju okruženu planinama Karakoram jedna je od najzanimljivijih. Vožnja s pogledom na netaknute ledenjake, alpska jezera i snježne vrhove ne može se opisati riječima, a oni koji su prošli tim putem kažu da je ipak najveća ljepota u ljudima iz doline Hunza i njihovoj tradiciji. Njihovo podrijetlo obavijeno je tajnom. Svjetlije su puti od svih susjednih naroda, a njihov je jezik (burushaski) sličniji baskijskom nego bilo kojem drugom koji ih okružuje. Nagađa se da su potomci vojnika Aleksandra Velikog koji ga nisu mogli slijediti, nego su odlučili ostati na Himalaji. Podrijetlo Hunza zbunjuje jednako kao i njihova dugovječnost jer se taj narod smatra najzdravijim i najdugovječnijim na svijetu.
U udaljenom kutku svijeta pronaći ćete jezik, glazbu i kulturu kakvih nema nigdje drugdje u Pakistanu – ili bilo gdje drugdje na svijetu. Kad je riječ o jeziku Hunza, neki su istraživači ukazivali na veze s balkanskim jezicima, ali lingvisti se nisu uspjeli dogovoriti otkuda potječe. Iako je donijela napredak, cesta Karakorum je izazvala i svojevrsnu štetu: Hunze su počele odlaziti iz svoje doline i sve je manje mještana koji njeguju drevnu tradiciju.
Odvede li vas put u taj kraj naići ćete na Altit, selo poznato po svojoj 1100 godina staroj tvrđavi i predanosti očuvanju kulture – osobito glazbe i sviranja instrumenata poput bubnja dadang, kao i raznih drugih gudačkih i puhačkih instrumenata. Mještani su oduvijek "ovisni" o glazbi koja je neraskidiva sa svakim aspektom njihovog života. I dok teško rade u polju prati ih tradicionalna pjesma. Zanimljivo je i kako Hunza slovi za najliberalniju regiju Pakistana u kojoj se djevojke i žene potiče na bavljenje glazbom, ali i obrazovanje i sport – nigdje drugdje u zemlji nemaju toliko prava i slobode.
Prije izgradnje ceste do gornjeg dijela regije se putovalo danima, ali danas je potrebno samo sat vremena do Gojala i predivnog jezera Attabada okruženog luksuznim hotelima. Iako s Hunzama djelomično dijele tradiciju, stanovnici Gojala imaju vlastiti jezik i žive u modernijem okruženju. I ondje ćete sresti uspješne poslovne žene koje drže restorane i trgovine u koje dolaze turisti koji su ih se odvažili posjetiti i „osvojiti“ destinacije za koje do nedavno mnogi nisu niti znali. A kakvu budućnost nosi napredak koji nosi cesta Karakorum donijeti lokalnom stanovništvu tek ćemo vidjeti…
"Ne izgovori broj 10": Neobično pleme najpoželjnijih žena pred kojima nikada ne biste trebali zviždati
