„Ništa se ne može usporediti s eksplozivnim entuzijazmom fidžijskog pozdrava "bula!" To je riječ koja švrlja zrakom poput mjehurića. Svatko svakome kaže bula, čak i stranci jedni drugima u prolazu. A tijekom povijesti, ovuda su prošli mnogi. Raskrižje puteva u srcu južnog Pacifika, Fidži, proteže se od istočne Melanezije, regije koju je nekoć naseljavalo afričko stanovništvo, do zapadnog ruba Polinezije, na koji su se doselili stanovnici jugoistočne Azije. Nešto više od polovice od oko 900.000 stanovnika Fidžija su starosjedioci“, otkriva Maggie Shipstead, američka spisateljica za magazin Condé Nast Traveler, ne skrivajući oduševljenje zemljom koja broji više od 300 otoka.
"Jednog toplog svibanjskog jutra našla sam se duboko u planinskoj unutrašnjosti najvećeg otoka Fidžija: Viti Levu. Jurila sam u crvenom čamcu niz vijugavu, muljevito smeđu rijeku, pokraj strmih litica, guste džungle i blagih obala gdje mještani poje konje ili love tilapije i rakove u blatu. Plodne obale rijeke Sigatoka poznate su kao Fidžijeva "zdjela za salatu". Nakon nekog vremena, naš vozač, autohtoni Fidžijac - Kapetan Nox, krenuo je prema plićaku i ugasio motor kako bi podijelio malo lokalne povijesti sa svojih 14 putnika. Pokazao nam je obližnju svetu planinu i rekao nam da su poglavice Sigatoke spriječile brojne pokušaje iskopavanja njezinog mramora. U 19. stoljeću, rekao je, u špiljama na vrhu živjelo je pleme koje bi zasulo kamenjem i kopljima svakoga tko bi se pokušao približiti stazom koja je vijugala uz strmo lice planine. Ozario se. "Ali sada je Fidži najljubazniji otok!"“, podijelila je Maggie Shipstead jedan od doživljaja s Fidžija.
Njezino sljedeće odredište bilo je tipično ruralno selo Mavue puno kokoši i djece koja lutaju uokolo, naseljeno uglavnom poljoprivrednicima. Maggie i njezine suputnike mještani su ih dočekali ceremonijom kave koja otočanima tradicionalno služi za rješavanje svađa, jačanje odnosa i ublažavanje nesuglasica. Kava, poznata kao yaqona ili jednostavno grog je nacionalno piće Fidžija. Blago narkotično i umirujuće piće radi se od korijena yaqone i vode.
Zanimljivosti
Pleme Mbuti: Neobičan život najnižih, a najsnažnijih žena na svijetu
Poslužuje se u velikoj zajedničkoj zdjeli, a kada se popije, stvara ugodnu utrnulosti oko usta i jezika, pružajući osjećaj vedrine, smirenosti i opuštenosti. Ceremonija kave na Fidžiju ima i svoja, nepisana pravila. Potrebno se obući pristojno i skromno, kao i pokloniti domaćinu korijen biljke koja se može pronaći na otočnim tržnicama. Nakon što se okupe, gosti sjedaju u krugu oko domaćina i zdjele za kavu. Biljka se zgnječi i stavlja u platnenu vreću pa pomiješa s vodom. Krajnji rezultat je smećkasta tekućina koja je nakon cijeđenja spremna za piće. Domaćin će ponuditi kavu kao plimu (puna šalica) ili oseku (pola šalice). Kad pruži kavu, gosti trebaju jednom pljesnuti i viknuti "Bula!“ pa popiti piće u jednom gutljaju i pljesnuti još tri puta. Na kraju trebaju završiti s riječju "maca".
Prije pandemije koronavirusa tradicija kave je bila nešto drukčija. Umjesto gnječenja, biljku su otočanke usitnjavale žvakanjem. No iako se na Fidžiju običaji i ljudi polako mijenjaju, kava je uvijek ista.
"Bula znači "zdravo", ali znači i "život". Fidži je mjesto koje bubnja po vašim osjetilima i podsjeća vas da ste živi. Bujno je, šareno i prometno. Teško da će vam itko dopustiti da dođete ili odete s nekog mjesta bez otpjevane pjesme dobrodošlice ili oproštaja", zaključuje Maggie Shipstead
