Malo je soba po hotelima danas toliko traženo kao što su traženi penthousei. Privatnost na najvišem katu zgrade ništa ne može nadmašiti, a o takvom pogledu mnogi mogu samo sanjati.
Ali, to baš i nije uvijek bilo takvo. Najekskluzivniji prostor u hotelu nekad je bio drugorazredni kat, rezerviran uglavnom samo za sobe djelatnika ili korišten kao tavan.
Razlog tome ne može biti banalniji. Nije postojao lift, a ljudima se, naravno, nije dalo trošiti energiju na penjanje po hrpi stepenica kako bi uživali u nekakvom pogledu ili privatnosti.
Prvi komercijalni lift ugrađen je u jednoj trgovini u New Yorku 1857. godine, stoji u knjizi "Podignuti: Kulturna povijest dizala" (Lifted: A Cultural History of the Elevator). Nije puno vremena prošlo kada ga je trgovina dala maknuti jer su se ljudi bojali uopće i kročiti u njega.
Zato je dvije godine kasnije lift ugrađen u hotel na Petoj aveniji u New Yorku te u hotelu Continental u Philadelphiji. Iako je bio spor i dalje je bio sigurniji od svojih prethodnika. Ovi liftovi vozili su gore-dolje idućih 11 godina, a u tom periodu pretvorili su oba hotela u turističke atrakcije.
Nakon hotela liftovi su se počeli ugrađivati i u poslovne prostore, a posebnu popularnost stekli su krajem 19. stoljeća kada su ugrađeni u zgradu koja se smatra prvim neboderom, Equitable Life Building, visoku 40 metara.
A kada su oko 1920-ih puno brži električni liftovi počeli mijenjati hidrauličke, graditelji su počeli polako mamiti bogataše na zadnje katove s terasama i vrtovima. I tako je rođen najekskluzivniji kat u zgradama.
