Najveći portugalski realist José Maria Eca de Queirós je sinonim za Sintru. Njezina romantična atmosfera se može osjetiti u njegovim najvažnijim djelima, kada priziva šetnju po mjesečinom obasjanom Seteaisu. Ili kada ga Sintra podsjeća na blagi spokoj parkova i šume – „tišinu delikatnog mirovanja.“
Almeida Garrett, Camilo Castelo Branco, Fernando Pessoa, Aquilino Rineiro i Vergilio Ferreira samo su neki od pjesnika koji su dijelili isti osjećaj za Sintru. Naravno, ni slavni Lord Byron nije mogao bez toga da okusi čaroliju ovog kraja, pa je i opisao ovaj gradić kao „Veličanstveni Eden.“
Sintra je grad Romantizma. Mjesto u kojem treba uživati, a svi navedeni umjetnici znali su cijeniti veličanstvenu arhitekturu ovog grada iz koje su crpili inspiraciju za svoja veličanstvena djela. A arhitektura je stvarno veličanstvena u Sintri. Ovdje vrijeme kao da je davno stalo. Dvorci, palače, muzeji, mauzoleji, vijećnica, sve ove građevine odišu posebnim šarmom koji je jako teško opisati riječima.
No, arhitektura nije jedino što Sintra može ponuditi svojim posjetiocima. Prekrasna priroda, veličanstvene šume i planine te naravno predivno more. Nedaleko od Sintre nalazi se Cabo da Roca, najzapadnija točka Europe, mjesto gdje kopno završava a more počinje. Uz prirodu i arhitekturu stanovnici Sintre mogu se podičiti i veličanstvenom gastronomijom i fantastičnim vinima.
Gastronomija je raznolika kao i same građevine. Od grilane ovčetine i govedine u unutrašnjosti, do fine ribe i školjki na obali, sve to na tako malenom području. Queijada de Sintra je sir koji svoje podrijetlo vuče daleko iz vremena srednjeg vijeka, a ima još mnogo drugih koji se svakako isplati probati.
Uglavnom, krajnji zapad Europe je mamac kako za romantične duše, tako i za ljubitelje arhitekture i sladokusce. Navratite u Sintru, neće vam zamjeriti...
