'Treba li jesti svježu ili konzerviranu ribu nije jednostavna odluka,' tvrdi profesorica Alica Lichenstein iz škole nutricionizma pri sveučilištu Tuffs. Svježa i konzervirana riba poput recimo tune, ima otprilike istu nutricionističku vrijednost, s tim da je konzervirana dostupnija, jeftinija te ima dulji rok trajanja.

Konzervirana riba, s druge strane, sadrži više soli i ne preporučuje se osobama s visokim krvnim tlakom, no njeno porijeklo je čistije.

'Riba koja se konzervira češće dolazi iz divljine, dok riba koja se prodaje svježa u više slučajeva dolazi iz uzgoja, kaže stručnjakinja Kristin Kirkpatrick iz instituta Cleveland Clinic Wellness, te dodatno pojašnjava 'Neke vrste uzgojene ribe prepune su zagađivača'.

Treba imati na umu da proces konzerviranja pojačava količinu kalcija u sardinama, te da ulje u konzervama čuva količinu hranjivih tvari u ribi postojanima.

Konzervirana riba često je obilježena stigmom proizvoda s visokom koncentracijom žive, o čemu će dr. Lichtenstein reći: 'Čini mi se da konzervirana riba poput lososa sadrži manje žive od svježeg lososa, jer manje ribe imaju manje količine žive, a upravo takvi primjerci završavaju u konzervama.'

'Važno je unijeti dnevnu dozu omega 3 masnih kiselina, a riblje konzerve su najjednostavniji i najjeftiniji način da to učinite,' zaključuje gđa. Kickpatrick.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju