Teško je sporazumijevati se rukama i nogama. No moji domaćini znali su svega tri riječi engleskog, a ja, priznajem, niti jednu riječ indonezijskog. Ruke i noge bile su jedino što nam je preostalo. I crtanje pojedinih riječi po pijesku koji nas je okruživao. Nakon 22 sata leta, dvosatne vožnje trajektom te kraće vožnje ribarskom barkom pronašla sam svoj komadić raja.

Petrin komadić raja (Foto: Petra Fruk)



Sjećate se one pjesme: ''Tri palme na otoku sreće gdje oblaci kruže svu noć... Tri palme, tri tajne, tri sjene, naš raj, naše nebo, naš dom...''? Tako se nekako može dočarati taj raj na krajnjem istoku Indonezije zvan Raja Ampat.

> Za Petru granice ne postoje: Hrvatica koja je odlučila živjeti svoje snove


Za moju majku i sve one s upitnikom iznad glave gdje i zašto bi netko išao tamo, malo ''wiki'' objašnjenja. Raja Ampat je arhipelag od 1500 otoka koji se nalazi u indonezijskom dijelu Papue odnosno Zapadnoj Papui (istočni dio otoka pripada Papui Novoj Gvineji). Zbog impresivne morske biološke raznovrsnosti nazivaju je Amazonom oceana te je poznata kao jedno od najboljih mjesta na svijetu za uživanje u podvodnim aktivnostima. Više od 1320 vrsta riba kao i više od polovice svjetske populacije koralja možete naći upravo na Raji Ampat! Zato, mama!

Zbog ovakvih kadrova i mama će htjeti na Raju (Foto: Petra Fruk)



Spomenutih 1500 otoka može se obići jedino morskim putem, a na raspolaganju su vam skupi jedrenjaci koji nude raznovrsne ture ili skupe domaće barke iz kojih tijekom vožnje morate izlijevati vodu kako se ne bi potopili. U svakom slučaju obilazak otoka je skup. Kao i dozvola za boravak na istima. Kako je Raja Ampat zaštićeno područje, tako svi posjetitelji moraju platiti ''dozvolu'' koja vam omogućuje boravak i ronjenje na otocima. Dozvola vrijedi godinu dana i cijena joj iznosi ''skromnih'' 100 dolara za strance (upola manje za Indonežane).

Navodno novci od dozvole odlaze na zaštitu i održavanje samih otoka i podvodnog svijeta, no vidjevši kakav odnos mještani imaju prema blagu koji ih okružuje, pri tome mislim prvenstveno na količinu smeća u moru, teško da plaćena dozvola nije ništa drugo nego ''izvlačenje'' novaca iz džepa posjetitelja. Očito ni u raju nije sve tako ''rajski''.

Impresivno podmorje (Foto: Petra Fruk)



Zbog vrtoglavih cijena obilaska otoka, ja sam posjetila svega dva. Waisai i Kri Island. Waisai jer je glavna luka na koju dolaze trajekti iz Soronga, grada koji je polazišna točka za istraživanje Raje. S Wasaija sam se uputila dalje prema Kri Islandu, malom tropskom raju koji leži na predivnom koraljnom grebenu, toliko velikom da vam ni par mjeseci ronjenja ne bi bilo dovoljno da ga u potpunosti istražite. Ne morate biti profesionalni ronilac da biste doživjeli te ljepote.

Kako je dio grebena u relativno plitkom pojasu, dovoljna vam je samo maska i dihalica kako biste uronili u sasvim drugi svijet. Svijet prepun šarenih ribica, jata tuna koje bezbrižno plivaju, veličanstvenih morskih kornjača koje radoznalo kruže oko vas ili pak malih morskih pasa u potrazi za hranom. Tu su naravno i sve ribe iz crtića ''U potrazi za Nemom''. Puno Dora i puno tata i beba Nema. A koralji? Koje boje, koji oblici! Nevjerojatno nešto. Koje carstvo života privlače te predivne biljke! Žalosno je da više pažnje i brige ne posvećujemo očuvanju istih, kada znamo koliko su bitni za morski ekosustav.

Na Papui nije problem pronaći Nema (Foto: Petra Fruk)



Moj domaćin na Kri Islandu bila je obitelj, tata i mama teško razumljivih imena i njihova djevojčica predivnog imena, Naomi. Kako je na otocima cijele godine temperatura ugodnih 25-30 stupnjeva, a vlažnost zraka preko 80%, obitelj stanuje u kolibi napravljenoj od palminog lišća. S obzirom na to da na otoku osim pijeska i palmi nema drugog građevinskog materijala, nekako je logično da je i cijeli ''kompleks'' i ponuda za turiste napravljena od palminog drveća. Kućice s ležajem od palme, kupaona od palme, kuhinja od palme, ležaljke od palme... živjele palme!

Život na otocima vrlo je jednostavan. Kako i ne bi bio kada je vrijeme stalo tamo negdje dok je Hrvatska još pobjeđivala na Eurosongu. Bez struje, bez interneta i tehnologije bez koje danas ne možemo zamisliti život. Predivno za odmoriti se u potpunosti i isključiti apsolutno sve moždane vijuge. No, teško je zamisliti takav način života u današnje vrijeme. Mislim da bih nakon mjesec dana takvog mira i antistres terapije počela pričati sa svim tim tunama u moru.

A gdje ima tuna, ima i... (Foto: Petra Fruk)



Kad sam kod tuna, ima još jedna manje atraktivna strana raja. Kako je najbliži dućan udaljen više od pola sata vožnje brodom od otoka, svaki dan jedete ono što vas okružuje. Rižu, povrće iz vrta i tune iz mora. Domaćin tata svaki dan odlazi u lov na svježu tunu, voljela bih reći ribu, no čovjek samo brije na tunu. Tako domaćin mama sprema na grilu (jer ulje je u dućanu) tunu za doručak, ručak i večeru. Kao ljubitelj ribe prvih par dana bila sam oduševljena svježom tunom. Koje bogatstvo jesti je nekonzerviranu, direktno iz mora za nula kuna. No, nakon 3–4 dana predoziranja istom. shvatite da baš i nije tako super. Ali kako nemate drugo, popijete koji kokosov sok i krenete dalje, s tunom naravno.

Ovakve prizore treba doživjeti (Foto: Petra Fruk)



Teško se riječima mogu dočarati nevjerojatna priroda, zalasci sunca ili podvodni svijet otoka. Nadam se da će vam barem djelić te ljepote prenijeti snimljene ''razglednice'' i kratak video s mog putovanja na Raju Ampat. Uživajte!

Petrine avanture možete pratiti na njenom blogu Restless girl i Facebook stranici.