"Najljepše u našem hobiju je to da kad napraviš sve kako treba, dobiješ pivo, a u slučaju da se tijekom proizvodnog procesa potkrade pogreška, i opet ćeš dobiti - PIVO. Dakle, imamo najbolji hobi na svijetu, mudre su riječi jednog od ljudi koji kuhaju pivo u vlastitom domu i o tome pišu na forumu pivarstvo.info. Nick mu je Ferdo Fantstiko, i da nije njega, tko zna bih li ikada skuhao svoje pivo", rekao je Tomislav Buketa iz Slavonskog Broda, dok je točio svoj IPA nekolicini kolega kuhara amatera i vašem reporteru. Kako svjetska pivarska industrija danas više teži profitu nego kvaliteti, jednostavno se bez riječi dugo utapam u prirodnim mirisima, okusu, aromi. A Tomino je pivo - fantastično.



Iako je centar domaćeg pivskog kuhanja u Zagrebu, dok toči svoj Belgian Blonde, Đuka dodaje kako su u Slavoniji danas vino i rakija mainstream, a domaće pivo čisti underground! Trenutačno ih u Brodu ima desetak, pivo kuhaju otprilike jednom mjesečno, a druže se kad netko skuha nešto novo i zove na kušanje. "Većina opreme se improvizira. Početnik može i babi ukrasti veći lonac, kupiti vrećicu za veš za filtriranje, pronaći termometar u alatu i - krenuti u avanturu. Početna ulaganja nisu velika, ali poslije postaju beskonačna, jer uvijek vidiš nešto novo što će ti olakšati posao, tako da na miru piješ pivo, a ono se samo kuha pod tvojim budnim okom", dodaje Tomo dok otvaramo Mariov porter, zatim Sierra Nevada Pale Ale, Vorina čudesa, pa pivo Legija koje je ime dobilo po istoimenom brodskom curling klubu na čijem je turniru Kutija čvaraka i održan ovaj skup pivara. Za sada je sve u sferi amaterizma i dobre zabave, a iako se nekad pivski kvasac dijelio bratski žličicom za kavu u lokalnoj birtiji, i za hmelj čekala berba u Gregurevcu, sirovine su danas lako dostupne, kako preko interneta, tako i u Zagrebu (www.beershop.hr).

Treći od desetorice, Soja, toči svoj Weizen, ponosan kao da predaje diplomski rad mentoru. Kušam i ostajem bez riječi. Ljudi stvarno rade sjajnu stvar i obećajem da ću za mjesec, dva doći kušati nove okuse. Tomo me ispraća riječima: "Pivo je kao dijete. Moraš mu mjeriti temperaturu, pretakati ga, nekad i izbaci germu kroz vrenjaču pa ga treba i kupati i presvlačiti. Ponekad ispadne gorko, katkad slatko, ali svako ima svoj čar. I moraš ga voljeti kakvo god da je, kad je tvoje. Ipak, svako pivo ima još nešto što bih doradio na njemu. To je ono što te vuče da kuhaš opet, i opet..." Ispijam zadnji gutljaj Đukina SNPA i vraćam se veseo u Zagreb. Želite li i vi nabaviti vlastitu opremu za kuhanje?

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju