Galerija
Nije nikakva novost da Zagreb obiluje mnoštvom dobrih pizzerija. U te dobre pizzerije gdje je hrana fina, atmosfera ugodna i kamo bi se čovjek vratio, ubrajao sam i Bastu, u kojoj sam bio u više navrata. Prije desetak godina (praktički nakon otvorenja) pizzom sam bio oduševljen, ali valjda su tad napoletane tek lagano počele i gospodariti gastroscenom, pa je takva pizza još tada bila novost. Kad sam dolazio kasnije, okus je bio dobar, ali sam već u međuvremenu probao i bolje. No posjetivši pizzeriju prije nekoliko dana, ovaj put sam zaključio kako su najbolji dani možda, nažalost, iza Baste.
U Bastu, koja se smjestila u strogom centru grada, u Varšavskoj ulici, ušetali smo jednu srijedu navečer, bez rezervacije. Prvo smo otišli na kat, ali kako je gore bilo prilično prazno, sjeli smo na donju etažu. Sam prostor je dosta mračan, ali ugodan, pa smo kolega i ja na djelomično popunjeno donjoj etaži sjeli za jedan visoki stol. Konobar je brz i ljubazan, pojavljuje se doslovno za dvije minute s menijima.
Sam pogled otkriva bogat meni – iako su po sjećanju ovdje nekad bile samo pizze (možda i griješim), sada se Basta promovira kao "gourmet bar", pa nudi selekciju sireva, pršute i salame, plate, predjela u obliku calzona i focaccia, napoletanske sendviče, salate te pizze. Ipak, sudeći po okolnim stolovima, rekao bih da i dalje 90 posto gostiju naručuje najpoznatije napuljsko jelo.
Odlučujem se za pizzu Primavera (umak od žutih rajčica, mozzarella di buffala, bresaola, grana padano, maslinovo ulje, bosiljak), dok kolega spada u onih deset posto te se odlučuje za salatu s dimljenim lososom i avokadom (ostali sastojci su mladi špinat, indijski oraščići, masline, svježi krastavac, feta sir…).
Jela za stol stižu za 15-ak minuta te se bacamo na posao. Kolega je salatom zadovoljan, hvali je da je bogata lososom (kod salata zna biti problem "štednja" na glavnom sastojku), ali mu fali malo okusa, pa revno dodaje aceto i maslinovo ulje. Ja se pak pun nade približavam pizzi, mada mi već izgledom ne izgleda napolitanski. No, dobro.
Pri prvom zalogaju uočavam da je pizza mlaka, što je veliki minus. Niti je neka gužva niti strka, pa stvarno nema razloga da pizza za stol ne stigne vruća. Druga stvar – ovdje rub nije napuhan i lagan, što bi trebalo krasiti napoletanu, već težak i s dosta tijesta. Rub je jednostavno predebeo, tako da sam rubove pojeo na način da sam ih "poškropio" maslinovim uljem. Također, i samo tijesto nije dovoljno mekano, ali stvar donekle spašavaju sastojci. Umak od žutih rajčica je fin, a bresaola je također dobar dodatak ovoj pizzi.
Nažalost, ukupni dojam nije bio dobar, ponajprije zbog donošenja mlake pizze, ali i pizze koja nije napoletana, a deklariraju je kao takvu. Možda je ovo bio samo loš dan, a možda i jednostavno Zagreb ima puno boljih mjesta za uživanje u najpopularnijoj hrani na svijetu.
Ceh je na kraju za nas dvojicu (salata, pizza, dva koktela) ispao 44 eura, što bih rekao da je nekakva prosječna zagrebačka cijena.
