Vani je +35, ne da vam se gužvati do mora, godišnji ste prerano ispucali, a želite samo otići negdje napuniti baterije i kulturno se najesti domaćih specijaliteta? I još da ste tamo za 45 minuta? Sve to se može naći u maloj mirnoj zagorskoj oazi, donedavno poznatoj uglavnom samo po religijskom turizmu, no mir, spokoj i raznolikost zagorskih brega – prepoznali su i brojni drugi ljudi. Riješeni da izbacim stres na barem 12 sati, vozimo preko Dubrave, Kašine i sjećanja na partijanje (uopće više ne izgleda tako), suncokrete, izvorsku vodu i beskraj šume, sve do prelaska gorja i dolaska i tišinu Marije Bistrice.


Skretanje za hotel je malo teže pronaći, ali jednom kad sjednete u klimatizirani prostor, ili na terasu u hladu, zaboravljate na nebitne sitnice. Kao i svakog uredskog crva osuđenog na sendviče, napolitanke i pokoji slanac, odmah se raspitujem što je finoga na meniju, pa me uljudno brifiraju da se ovdje jede samo domaće, prirodno i iz vlastitog uzgoja. Na moje preokretane očima, jer danas se stvarno svatko kune u domaće, kuharica Ružica Jukičić me doslovno za uho vodi u vrt iza hotela Bluesun Kaj, u sklopu kojeg i je restoran Academia – da sam berem povrće koje želim jesti!


Vadim i režem pokoju rotkvu, patlidžan, malo blitve, te totalni hit – cvijet tikvice, i odlazim na turu nordijskog hodanja, jer „Nisi niš napravil ak nisi vidil Bistricu s brega.“ Pa lagano umoran uživam u predivnom pogledu, brežuljcima, urednosti, čistoći i nekakvom nevjerojatnome miru, kao da nisam u Zagorju nego u Splitu tijekom juga, za vrijeme fjake dok Ivanišević igra peti set.


Na najvišoj točki – iznenađenje: „Zagorski snack“ - marinirani lungić u domaćem pecivu, klice piskavice, ogoljena rajčica i umak od senfa, vrhnja i meda.


Mene je vratilo u vremena kad sam sa školom išao na izlete (Prepuštovec, Pionirski grad), pa bi mama zamotala sendvu od tatinog roastbeefa od ručka, a ja ga pojeo negdje duboko u zelenilu prirode. Kakva idila, a još ima dovoljno Bolfan vina za gemište! Nakon spuštanja, tuširanja i čilanja u sobi - zdušno se bacamo na prva predjela.


„Dva sireka“ – domaći dimljeni sir obložen tostiranim sjemenkama sezama. Lolipop za odrasle dječake, kiselo, slano, sezamasto. Za uz tekmu! Tu su bili i profiteroli punjeni kremom od mladog sira i bučinog ulja. Princes krafna iznenađenja! „Priča o jednom jeziku“ - kuhani teleći jezik, mariniran u sirupu jabuke i jabučnog octa te kruška pečena u krupnoj soli umjesto trešnjice na vrhu! Falilo je mrvu soli (vjerojatno je ostala na nordijskom hodanju) i nekog hrena, ali kombinacija slatkog i mesa – definitivno vas ostavlja paf.


Restoran Academia ima svoj piano, ali srećom da ni nakon dvije butelje Stine nitko nije zasjeo za njega, jer se ne bismo tri dana vratili doma. Ugodan je, prozračan, u divnom tamnom drvu i s dosta ljubičastih detalja, sa zanimljivim kabinetom i definitivno - lusterima. Mlado i uljudno osoblje je uvijek u blizini, a Ružica nam ne dozvoljava da ne znamo što je u tanjuru, i stalno je uz nas da nam objasni što jedemo. A to je redom, a ne random, sljedeće...


„Bilo jednom na jednoj farmi“ obuhvaća pileća jetrica marinirana u redukciji crnog vina, pačja prsa s đemom ljubičastog zelja, hrskava koža pajceka (smoki na zagorski), marinirane lisičarke, pečena cikla. Kakav uvod!


„Na tri zrna ili...“ je hrskavi kašoto od ječma, hajdine kaše, špeka i dimljenog sira, zatim krema od graha i dehidrirana blitva, te cvjetovi tikve na orly način. Svega po malo, taman da razveseli nepce. Lisičarke ubijaju, ne sjećam se kad sam tako fine gljive jeo od dana kad smo u Reykjaviku nabasali na polje kraljevskih gnojištarki, no ipak su play of the day – cvjetovi tikve na tempuru. Lagano, nježno, poljubac zaljubljene Heidi!


„Pajcek med jabukami“ je glazirana rolana svinjska potrbušina s povrćem iz hotelskog vrta (tikvica žuta i zelena, patliđan, rajčica, karamelizirana jabuka) na kremi od graška. Tu su se već vidjeli junaci, koji su zadnjim snagama savladavali prekrasan kružno zavijeni burek od odojka, dok su se žene mudro čuvale za kraj i „Mmm desert“, koji čini trio kolača: putreni štrukli, zlevka i bučica s kremom od pekmeza mrkve i mladog kravljeg sira.


Umjesto da zaspim za stolom od sreće što sam sve ubacio u sebe, odlazim na preporučenu jednosatnu masažu solju, nakon koje sam mislio da će me mariniranog i usoljenog poput seksi orade samo ubaciti na gradele, te aromatskim uljima (tu već drijemam), grlim sobu i klešem svoje ime na zidu – ovdje se vraćam. Kad se sve sleglo, vraćam se na fantastičnu zlevku, možda i najbolji dio kompletnog menija. Mekana, sočna, s taman dovoljno sira. Najbolja ikad, a bilo ih je...


Niti sat vremena od Zagreba, u zelenilu šuma i vinograda, samom srcu Zagorja Bluesun hotel Kaj ima sve da zaboravite na par sati ili dana da je Zagreb preko brda. Vrhunski odmor i gastro užitak od stvarno domaćih proizvoda – najtoplija preporuka!

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju