U četvrtak u 13:30 sati, svečano će biti otkriven spomenik Rimski miljokaz u Jelkovcu u sklopu akcije Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094. godine, na istočnom platou Knjižnice Jelkovec (Ulica Vladimira Strahuljaka 3).
Rimski miljokazi imali su ulogu putokaza kojim se primarno označavala udaljenost do većeg grada, ali su jednako tako imali i propagandnu ulogu glorificiranja vladajućeg cara pod čijom se nadležnošću cesta nalazila. Original jelkovečkog miljokaza, kojeg čuva Arheološki muzej u Zagrebu, pronađen je 1934. godine, uz današnju ulicu Rimski put, odnosno autentičnu trasu nekadašnje rimske ceste od Siscije, preko Andautonije, do Ptuja, te nosi natpis formalnog vlasnika ceste, rimskog cara Makisimina Tračanina za čije je vladavine, 235. godine, i postavljen. Spomenik je imao ulogu cestovnog putokaza i označavao je udaljenost lokacije na cesti od rimskog grada Siscije (Sisak). Upravo zahvaljujući pronalasku ovog spomenika, jednoznačno je lociran rimski grad Andautonija na području današnjeg Ščitarjeva, udaljenog oko 4,5 km od Jelkovca.
Muzejskom akcijom Zagreb dok ga još ni bilo – prije 1094. godine, koju grupa autora uz kontinuiranu potporu Arheološkog muzeja u Zagrebu i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja provodi već 30 godina, obilježene su autentične lokacije pronalaska arheoloških i paleontološko-geoloških spomenika. Ideja ovakvog oblika muzejske komunikacije potiče od autorskog trojca; muzealca Hrvatskog prirodoslovnog muzeja Nenada Jandrića, arhitekta Željka Kovačića te muzejskog savjetnika Arheološkog muzeja u Zagrebu, pokojnog dr. sc. Zorana Gregla.
Ljepota ove ideje počiva na njenoj jednostavnosti. Načini se oponašak (odljev) predmeta arheološkog ili geološko-paleontološkog značaja, a za kojeg postoje pouzdane okolnosti nalaza, te takav oponašak, uz kratak interpretacijski tekst o značaju i starosti predmeta te okolnostima pronalaska, biva postavljen na mjesto gdje je nekoć pronađen. Jedini je uvjet da je predmet pronađen na području grada Zagreba, dok Zagreba još, formalno, nije bilo, dakle prije osnutka Zagrebačke biskupije 1094. godine. Takvom inverzijom muzejskog u urbano, statičnog u živuće, muzejski predmeti u vidu svojih kopija izlaze iz muzeja u vrevu gradskih ulica, dajući im dašak muzealnosti i svjedočeći povijest grada dok ga, barem formalno, još nije bilo.
