Ekipa filma “Smrt jednog vlaka” – iskusni montažer Slaven Zečević i talentirani direktor fotografije Urh Pirc, uz redatelja i producenticu (svi s pregršt nagrada koje dokazuju da znaju što rade) – već tri godine istražuje sve aspekte ovog misterija. Zaronili su dublje nego itko prije, istražili sve što se istražiti može o Samoborčeku - od neviđenih arhiva, do još nepoznatih urbanih legendi, razgovarali sa stotinama osoba kao svjedocima vremena, te obišli barem tridesetak institucija, muzeja, televizija, jer naravno ništa ne može proći bez barem trideset pečata i ovjerenih izjava... Bilo je onih koji su rado govorili. I onih koji su šutjeli.
No, nije ovo samo priča o vlaku. Samoborček je institucija. Njegovi vagoni vidjeli su više sudbina nego najbolja sapunica – ljubavi, rastanci, sastanci, političke odluke i promjene, ratovi, krize i blagostanja, nenapisane zadaće, fakinske zafrkancije i poslovni dogovori, neplaćene karte i bakice s košarama i cekerima… O njemu su se pisale pjesme, snimali filmovi i njemu su davani nadimci, a onda je – iz čudnih razloga – jednostavno ukinut. Je li bio prestar? Preskup? Ili je netko shvatio da bi bilo bolje da svi satima stoje u kolonama do Zagreba?
Jedno je sigurno: niti jedan vlak nije ostavio tako dubok trag u povijesti zemlje kao Samoborček i niti jedan vlak nije pobudio toliko emocija kod ljudi kao on.
Neispričane priče
“Smrt jednog vlaka” donosi niz neispričanih priča, mitova i arhivskih snimaka koje do sada nisu ugledale svjetlo dana, a da bi sve bilo autentično, dio materijala snimat će se na 16 mm filmskoj vrpci – baš kao u doba kada je Samoborček ponosno fućkao kroz krajolik. Autor, koji je i sam svjedok boljih prometnih vremena i sam zna što znači čekati u kolonama do Zagreba postavlja jedno zanimljivo pitanje: "Ako je prije 50 godina prijevoz bio bolji nego danas... što se, dovraga, dogodilo?"
Jedno je sigurno – ovaj film će nas sve provozati kroz prošlost, ali i natjerati da se zamislimo o budućnosti.
Vožnja počinje. A mi jedva čekamo pogledati kroz prozor i vidjeti što smo ostavili iza sebe, sa nadom da će za neke dvije godine film potaknuti ne samo emocije gledatelja nego i nadležne strukture da ozbiljno razmisle o tome što smo izgubili – i postoji li način da to i vratimo. Jer, Samoborček je doista više od vlaka!
Dobra čuvarica grada: Što se skriva u zagrebačkoj zgradi bez prozora?
