Galerija
Priča počinje ovoga ljeta kada su mladi Ukrajinci nakratko prekinuli svoju tešku svakodnevicu posjetivši Rovinj i Ekomuzej "Batana" baš u vrijeme proslave blagdana sv. Eufemije, zaštitnice grada koji ih je, kao i mnoge, oduševio svojom ljepotom. No, ono što ih se još više dojmilo bilo je upoznavanje lokalne zajednice ujedinjene u naporima Ekomuzeja "Batana" da sačuva svu raznolikost rovinjske maritimne tradicije.
Primljeni su otvorena srca, baš kao i svi drugi posjetitelji koji su u više od 20 godina postojanja prešli prag malenog Ekomuzeja, ishodišta njegovih brojnih sastavnica smještenih u tkivu staroga grada u kojima kroz cjelogodišnje programe i manifestacije čuva rovinjsko nasljeđe stvarajući novo. Batanini ljudi i dobrodošlica postali su za Tanyu i Antona izvor pozitivne energije i ohrabrenja, a društvene mreže pružile su im mogućnost da nastave pratiti Batanine aktivnosti i osjećati da su na neki način postali dio njezine zajednice, tolerantne i uključive prema svima koji joj iskazuju poštovanje.
Za razliku ostatka Europe koja se ovih adventskih dana kupa u bezbrojnim blagdanskim svjetlima, zabavi i veselju, u glavnom gradu Ukrajine blagdani se dočekuju u hladnom stisku ratnog stanja koje donosi strah, napade, žrtve, restrikcije struje i grijanja te mrak u kojem svijetli tek pokoje svjetlo. Na glavnom kijevskom trgu stoji skromno ukrašena božićna jelka u čijoj se neposrednoj blizini nalaze uništeni dronovi, ostaci oružja i automobila. Svakodnevni život u takvim okolnostima ogroman je izazov, a godine rata ostavljaju posljedice na stanovnike Ukrajine. Kako bi se što bolje nosila s pritiskom stalne opasnosti i boli zbog patnje svoje zemlje, Tanya je prije nekog vremena počela izrađivati nakit, točnije ogrlice, koristeći tradicionalnu ukrajinsku tehniku. Od posjeta Rovinju, njezine su ogrlice dobile i neke nove oblike i kombinacije boja jer je inspiraciju pronašla u bojama jedara rovinjskih batana i drugih hrvatskih tradicijskih barki!
Žuta i plava boja rovinjskog jedra Palmira ispreplele su se skladno u ogrlicu koja simbolizira smisao, bit i doseg priče u kojoj mnogi Rovinjci i oni koji vole Rovinj dokazuju ljubav prema svom gradu. Na pitanje kako je moguće da su joj Rovinj, njegova tradicijska barka i Ekomuzej, postali takva inspiracija, fascinacija i utjeha odgovorila je:
"Mislim da se to dogodilo jer mi dobro znamo, pogotovo sada tijekom rata u našoj zemlji, kolika je vrijednost kulturne baštine i koliko ju je važno očuvati i prenijeti na sljedeće generacije. Dok svijet gubi svoju prepoznatljivost i sve postaje isto, puno znači vidjeti da još uvijek postoje mjesta poput Rovinja gdje je kulturna baština važna i gdje postoje ljudi, poput vas, kojima je iskreno i strastveno stalo da očuvaju njezinu vrijednost. Rovinj je predivno mjesto za posjet, ali upravo ga lokalna zajednica i tradicija koju čuva Ekomuzej "Batana" u našim očima čini gradom u koji se želimo vraćati."
Uz sve nagrade koje je Ekomuzej "Batana" do sada primio i impresivne obljetnice koje slavi sljedeće godine, pomisao da batanino svjetlo obasjava barem mali dio mraka zemlje u ratu donoseći utjehu, nadu i radost ovoga Božića, dragocjeni je dar koji obvezuje na još više predanog rada. Baš kao što su dragocjene prekrasne ogrlice u bojama jedara hrvatskih tradicijskih barki napravljene hrabrom i brižnom rukom ukrajinske umjetnice čijem se ponovnom posjetu posebni i jedinstveni Rovinj iskreno raduje.
Europski narod koji nije poput ostalih: Svatko plaća svoje, a iskrenost im je na granici s bezobrazlukom
