Galerija
Prošli smo petak posjetili Place Market koji se u travnju počeo održavati svaki vedri petak na zagrebačkom Dolcu. Koncept predstavljanja lokalne gastronomske ponude u obliku street fooda na za to najlogičnijem mjestu – tržnici, dobro je prihvaćen već lani i u Zagrebu na Placu i na splitskom Pazaru. Većina svjetskih gradova živi uz svoje tržnice, pa nam se sviđa što ova manifestacija dovodi i Zagreb u to društvo.
Već u 19 sati na Dolcu je bilo je prilično ljudi, a iako još nije bila gužva, vladala je pomalo festivalska atmosfera. Za štandovima složenim uz vanjski rub placa, pod prepoznatljivim crvenim suncobranima, ugostitelji su imali pune ruke posla, a gladni i znatiželjni strpljivo su čekali red, začarani magijom pripreme svih jela koja se odvijala pred njima. Svaki štand nudi nekoliko varijanti – jedno, dva, tri, svidjelo nam se što ne pretjeruju, a nismo mogli ne primijetiti da su svi, i posjetitelji i ugostitelji, dobre volje i vrlo ljubazni. Da li zbog petka, hrane ili kombinacije, zapravo nas i nije bilo briga.
Domaća i svjetska kuhinja, u istom tanjuru
U brzom orijentacijskom obilasku primijetili smo samo jedan, doduše ogroman, lonac na Rougemarineovom štandu, pa je odluka brzo pala – skradinski rižot (samo 7,5 eura) za predjelo. Čekanje u redu, koje sada još nije bilo predugo, dio je iskustva. Engleski se čuje koliko i hrvatski, baš sva lica oko vas su nasmiješena, a kako se približavate pultu sa sve jačim mirisom preplavljuje vas i uzbuđenje što ćete se uskoro dočepati te zdjelice divno svilenog rižota. Bio je očekivano izvrstan, pa nećemo dužiti i nastavljamo jer – ponuda je ogromna i jako zanimljiva.
Nekoliko štandova dalje u velikom crvenom loncu s bijelim točkama prže se – štrukli koji se poslužuju uz pekinšku patku (11,5 eura). Hrvatsko-kineska fuzija nas je oduševila, kao i "susjede" koji su nam se pridružili za stolom jer se plac već prilično napunio. Atmosfera je sjajna, pa je ne kvari ni zvučnik koji svako malo štrajka jer je sve glasniji žamor nabijen jednako dobrom energijom kao i glazba. Pomalo pada mrak i festivalske lampice svijetle sve jače, i nekako nas veseli što turisti mogu doživjeti ovakav, lijep i opušten Zagreb. I vrlo ukusan.
Vinkl je priču o hrvatskoj kulinarskoj tradiciji ispričao kroz dva hita – pašticadu i puricu s mlincima (oboje 10 eura), koji usprkos kartonskoj zdjelici imaju sve trebaju imati, od domaće tjestenine do cikle poslužene uz puricu, kao da je nedjelja. Al Dente je na svome štandu, rekli su nam, ovaj petak prvi put služio i pizzu, ali nas su privukli špageti caccio e peppe s tartufima (13 eura) čija je priprema pravi mali performans jer se dovršavaju u izdubljenim kolutovima grana padana i peccorina.
Nitko ne ostaje gladan (ili loše volje)
Šetnju svjetskim stolovima možete nastaviti uz sendviče panuozzo Gastronomada (mi nismo dočekali red), burgere Soul fooda, sočan Cubano sendvič (10 eura) sa 16 sati kuhanom svinjetinom, Cunamijev sushi, Asuka gyoze s kozicama i lososom ili sasvim drugačiji kozice pržene u prhkom tijestu (11 eura) koje savršeno idu uz pivo, a ako ste od zdjela tu je Poke-poke, jedan od šarenijih štandova, kao i Soi food. Meat the king nudi burger i steak koji birate od ponuđenih na pultu pa se naravno peče pred vama, a tu su još sa svojim čudima i Br00m 44, Begs Plant based streetfood, Nautic bar Pojoda La Centra,l Bistro Apetit, Arepera Maracay... i sigurno nismo nabrojali sve.
A ako sve želite kušati, trebat će vam puno prijatelja i čitavo ljeto, ali odabir iz bogate ponude slatka je muka. Svakako vam savjetujemo da ono što vam zvuči najzanimljivije probate prvo, jer – ipak smo na placu gdje se sve doprema i priprema u kamperskim uvjetima pa su količine ograničene. Ali daleko od toga da će itko ostati gladan, ili prema prikupljenim reakcijama nezadovoljan.
Sve vrijeme našeg muvanja po placu komentirali smo s ljudima za stolom pored, onima s kojima smo stajali u redu i ugostiteljima sjajnu atmosferu i dobro pogođen koncept događanja koji je Zagrebu baš trebao. Svi su zadovoljni, a nismo niti od domaćih posjetitelja niti od turista čuli niti jednu jedinu primjedbu za hranu, dapače same pohvale. A za pohvalu je sve što smo i sami kušali.
Cijene hrane kreću se od 7 do 13 i pol eura. Ponuda pića je također raznovrsna, od običnog lagera do neobičnih koktela, džina, pjenušaca i vina u limenci. Slatke snage na Dolcu prošli su petak predstavljali Amelie i Ferdinand knedle čije šarene slastice sjajno pristaju uz ionako bajkovitu atmosferu dolca petkom navečer. Mi se svakako vraćamo, a vi ako još niste, priuštite si jedan sasvim drugačiji plac svaki petak do 12. srpnja (pa opet najesen). Bit će vam drago, dobro i fino.
