Zelene planine i guste tropske šume, s gotovo 12 tisuća milimetara kiše godišnje, sve su to obilježja najvlažnijeg mjesta na zemlji, indijske savezne države Meghalaya koja se nalazi na granici s Bangladešom. Što još čini ovaj kraj izuzetnim, istražio je BBC Travel.
Silna količina kiše predstavlja veliki izazov lokalnom stanovništvu, Khasi plemenu, koje živi duboko u prašumi. Usred sezone monsuna, od lipnja do rujna, vodeni putovi postaju jake bujice, nemoguće za prijeći pješke.
Khasi su u prošlosti gradili mostove od bambusa da prijeđu snažne potoke, ali njihova struktura nije bila dovoljno jaka da se bori s monsunima. Istrunuli bi i popucali, a stanovništvo bi ostalo zatočeno u svojim selima.
Prije 180 godina, plemenski starješine dosjetili su se rješenju ovog problema. Korijenje stabala usmjeravali su u šuplje stabljike Areca palme, na pola puta preko potoka. Pažljivo su se godinama brinuli oko korijenja, dok oni ne bi dosegnuli suprotnu obalu, formirajući temelj, koji bi s vremenom izrastao u most sposoban da izdrži ljudsku težinu.
Potrebno je 15 do 20 godina dok isprepleteno korijenje ne spoji dvije strane obale, a ova konstrukcija s vremenom postaje samo čvršća. Najčvršći mostovi od korijenja su i više od 100 godina stari, a pritom ne trebaju ni održavanje ili rekonstrukciju. Najspektakularniji takav most je Umshiang dvostruki most, star čak 180 godina.
Danas se u dolinama Meghalaye sve više koriste suvremene metode izgradnje mostova, poput čeličnog užeta.
