Stvrdnuta melasa, koja je u Indiji i Pakistanu poznata kao gur, gud ili gul na prvi pogled ne ulijeva povjerenje. No zlaćana i slatka, reljefasta gruda narodni je lijek koji majke daju djeci kad ih zaboli grlo, zakašlju ili se prehlade.
Oni koji su je kušali kažu da pruža toplinu i val energije tijelu. Koncentrirana tisućljetna tradicija dobiva se isparavanjem soka šećerne trske dok se ne napravi gusta smjesa koja se potom hladi i oblikuje u kalupima. Indijci su od pamtivijeka vadili sladak sok iz šećerne trske, a Europljani su taj proizvod upoznali puno kasnije, za vrijeme križarskih ratova. Kolumbo je šećernu trsku donio u Ameriku, gdje se i danas uzgaja u velikim količinama.
Osim soka šećerne trske u nekim se azijskim regijama za pripremu grumena slatkiša koristi sok kokosove palme ili pak sok datulje. Brojne su varijacije tog specijaliteta i na drugim dijelovima svijeta gdje raste šećerna trska: kolumbijska i karipska panela, japanski kokuto i rapadura svjedoče o tome koliko je sveprisutan.
Dehidrirane sokove od šećerne trske i nerafinirane proizvode koji se od nje dobivaju prepoznala je i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda te istaknula nutritivne kvalitete.
Glukoza, fruktoza i minerali ostaju u namirnici, ne gube se u procesu proizvodnje, kao što je slučaj s bijelim šećerom. Iako se postupakom rafiniranja bijelog šećera uklanjaju "nečistoće", brišu se i nutrijenti.
Prilikom dobivanja gura minerali u tragovima poput kalcija i magnezija te ostaci melase zadržavaju se čak i nakon isparavanja. Stoga ne čudi da se koristi kao lijek protiv anemije, za bolju probavu ili pak zdrave zglobove, a preporučuje se i na holističkim jelovnicima za vraćanje organizma u ravnotežu te detoksikaciju.
Jutene vreće pune stvrdnute melase koja izgleda poput neuglednih grumena često se mogu vidjeti na pakistanskim tržnicama, gdje se tretiraju kao zalogaji iz prirode i brzo rješenje kad se javi želja za slatkišima. Slatki grumeni se revno vade iz smočnice na prve znakove prehlade, kad dođu gosti da se zasladi čaj ili pak kakva nagrada dobroj djeci kad zasluže nešto slatko umjesto keksa i kolača). Gur nije samo sladak, karakterizira ga i specifična, slojevita aroma koja se može okusiti i u nekim vrstama halve, delicijama sa sezamom, kuglicama s kokosom i kikirikijem i drugim delikatesama u koje se dodaje.
Oni koji su odrastali u Punjabu često do kraja života nose uspomene na mirise i okuse djetinjstva neraskidive od zasitnog jela od riže s kokosom i bademima, a sok od šećerne trske ili chai također se može pronaći na ulicama Pakistana. „Slastičarnice“ na kotačima ondje prodaju šećerne bombice tzv. chikki s kikirikijem i sezamom. U svakom slučaju, gur je u Pakistanu više od obične namirnice ili energetske pločice jer predstavlja način života u skladu s korijenima i prirodom.
