Ljupko mjesto koje se nalazi na Cresu, a administrativno pripada Malom Lošinju broji tek nešto manje od 100 stanovnika, ali je itekako važan Lijepoj Našoj. Naime, ondje se nalazi pokretni most Osor koji spaja Cres i Lošinj. Nekima je važan i zbog dragih uspomena iz djetinjstva kada se u Osoru obavezno stajalo na sladoled ili sok na putu prema Lošinju.
Most Osor se otvara za morski promet dva puta na dan, 20 do 30 minuta, u 9 i 17 sati. U sezoni kada je puno brodova za prolaz kroz kanal, čekanje se može odužiti i na sat vremena. Stoga ukoliko ste u žurbi za trajekt vodite računa da preko mosta prijeđete prije njegovog zatvaranja za promet. Od Osora do Cresa ima oko 35 kilometara, a s desne strane se odvaja cesta za trajektno pristanište Merag koja vodi do Valbiske na otoku Krku.
Kanal Kavuada prolaz dopušta manjim brodicama i itekako im skraćuje putovanje, čineći zanimljiv prizor, kada plove jedna za drugom. Zanimljive su i jake struje koje ondje nerijetko mijenjaju smjer te se mogu jasno vidjeti.
Zahvaljujući prokopanom kanalu koji se nazivao i Cavata, te Cavanella u prošlosti se u Osoru odvijao glavni tranzitni promet između Sjevernog Jadrana i dalmatinske obale, što je gradić učinilo internacionalnom lukom.
Koliko je Osor je u prošlosti bio važan, pokazuju i gradske zidine, ostaci kuća za odmor s mozaicima koji se danas mogu vidjeti i u Gradskom muzeju, odnosno nekadašnjoj gradskoj vijećnici, na središnjem trgu. Od mosta do glavnog trga smjestio se perivoj brončanih skulptura koje potpisuju hrvatski majstori poput Meštrovića, Radauša, Kršinića i drugih. Vrijedi spomenuti i Osorske glazbene večeri koje se još od 1976. godine održavaju u glavnoj osorskoj crkvi koja je nekoć imala status katedrale.
Jedna od osorskih skulptura je kuna, koja se kao sredstvo plaćanja prva koristila upravo ondje. Ne radi se o kovanicama, nego o krznu, koje je služilo za porez. Plaćanje kunovinom prvi puta se spomenulo kao danak u Osoru, koji je iznosio 40 kuninih koža. 1018. upravo se toliko plaćalo Veneciji.
Osim kuge i malarije, glavna „bolest“ zbog koje Osor danas broji tako malo stanovnika je privlačnost većih mjesta za život, ali zato ljeti, kada se ondje sjate domaći i strani gosti, lijepo mjestašce ponovno oživi.