S dobrim djedicom koji djeci nosi darove na Božić u blagdansko vrijeme harače i neki ne tako dobronamjerni likovi, kako je opisano u narodnim bajkama i pričama. A kad je riječ o zastrašujućem faktoru, Island definitivno prednjači sa svojim jezivim Jólakötturinnom ili božićnom mačkom-ubojicom.
Divovska mačka sjajnih očiju, oštrih zuba i kandži ogladni taman prije Božića, kada prema narodnim pričama noću harači ulicama, viri kroz prozore i vreba djecu koja nisu dobila novu odjeću. Priča o Jólakötturinnu vjerojatno potječe iz mračnog srednjeg vijeka, a uloga božićne mačketine (kao i Krampusa) je bila pobrinuti se za lijepo ponašanje djece. Prema islandskoj tradiciji, svatko tko bi završio svoje poslove prije Božića dobio bi novu odjeću kao nagradu. U međuvremenu, lijena djeca koja nisu obavila svoj posao morala bi se suočiti s Jólakötturinnom.
Legenda o mački koja ne mari za miševe nego za djecu koja hodaju u staroj odjeći toliko je zaživjela da su vlasti u 18. stoljeću upozorile stanovnike da prestanu plašiti jedni druge strašnom pričom. No izgledi da na Islandu ugledate divovsku mačku su jako mali jer takve vrste ondje ne žive.
Danas se djeca ne boje divovske mačke, ali tradicija poklanjanja čarapa za Božić je ostala – za svaki slučaj, ako se mačka ipak pojavi. I dok većini ljudi u našim krajevima par čarapa nije poklon zbog kojeg će skakati od sreće, na europskom sjeveru čarape simboliziraju ljubav i prijateljstvo. Na Islandu čarape za Božić znače "stalo mi je do tebe", a ne "nisam smislio ništa bolje".
Prije 30 godina činilo se kao dobra ideja, danas za ovu zgradu kažu da je blamaža
