Danas je život potpuno nezamisliv bez nekih stvari, a dio njih se razvio zahvaljujući izumima prije više desetaka tisuća godina. Naši preci izgledali su drukčije od nas, ali zahvaljujući njihovim izumima i mi posljedično živimo u svijetu kakav danas poznajemo. Pa koji su to najvažniji izumi ikad za koje dugujemo veliko hvala precima?
Papir
Prije pojave papira ljudi su koristili široku lepezu površina na kojima su se bilježile misli, bilo kao slike ili u pisanoj riječi. Engleska riječ "paper" izvedena je iz latinskog "papyrus" koji je pak preuzet iz grčkog. Smatra se da grčki "papirus" dolazi od egipatskog "pa-per-aa" što znači "faraon", budući da je faraon bio bog na zemlji koji je sve kontrolirao.
Papir koji danas imamo napravljen je na sasvim drugačiji način i nije evoluirao iz Egipta, već iz Kine. Proces izrade celuloznog papira pripisuje se dvorskom eunuhu iz dinastije Han po imenu Cai Lun, koji je živio u 2. stoljeću nove ere. Unatoč digitalizaciji informacija ovih dana, ovaj drevni izum nije izašao iz mode. Očekuje se da će globalna potražnja za papirom stalno rasti tijekom sljedećeg desetljeća.
Kotač
Moderna bi civilizacija danas izgledala sasvim drugačije da nije bilo drevnog izuma i ugradnje jednostavnog kotača. Gdje i kada je točno izumljen kotač ostaje nejasno. Vrlo je vjerojatno da su ga, neovisno jedne od drugima, izumile mnoge civilizacije. Jednostavnost kotača znači da su ga vjerojatno izumile čak i civilizacije koje nisu vidjele potrebu za njim.
Najraniji dokazi o kotaču potječu od 4500. godine prije nove ere u Mezopotamiji u obliku lončarskog kola. Ovaj je dizajn poboljšan tijekom srednjeg brončanog doba kada su se prvi put pojavili kotač sa žbicama i bojna kola. Danas je kotač neophodan za gotovo sve oblike prijevoza, i to ne samo za kopneni prijevoz. Avioni zahtijevaju kotače za polijetanje i slijetanje, a i neki helikopteri imaju kotače. U svakom slučaju, život bez kotača danas bi bio nezamisliv.
Kalendar
Kad su ljudska bića prešla iz društva lovaca-sakupljača na sjedilački način života, poljoprivreda je postala važna, a što je poljoprivreda postajala važnija, to je važnije bilo točno predviđanje godišnjih doba. Od tada je kalendar, u svim svojim oblicima, sastavni i neprocjenjivi alat. Iako je mjerenje vremena važno još od neolitika, stvarni kalendar nije izumljen sve do brončanog doba, oko 3100. prije nove ere, kad se smatra da su prvi kalendar izumili Sumerani.
Njihov je kalendar bio nevjerojatno sličan našem, dijeleći godinu na 12 lunarnih mjeseci, pri čemu se svaki mjesec sastoji od 29 ili 30 dana. Egipćani su slijedili primjer sa sličnim kalendarom koji se također sastojao od 12 mjeseci, ali su također uključili zvijezdu Sirius u praćenje dana. Babilonci su napravili kalendar koji je dodavao 13. mjesec svake dvije do tri godine, a taj će kalendar kasnije nadahnuti židovski kalendar. Mnoge druge civilizacije imale su vlastite kalendare, poput Kineza, koji su uključili zodijak, i Azteka, čija je solarna godina trajala 18 mjeseci, pri čemu se svaki mjesec sastojao od 20 dana, a svako "stoljeće" imalo je samo 52 godine.
Beton
Beton je sastavni dio gotovo svih gradskih građevina jer omogućuje izgradnju čvrstih struktura. Rani beton se proizvodio drobljenjem ili spaljivanjem gipsa ili vapnenca. Tijekom stoljeća i tisućljeća sastojci i procesi su se mijenjali, ali primjena ostaje uglavnom nepromijenjena.
Beduinska plemena Nabataea s Bliskog istoka su prvi put upotrijebila materijal sličan betonu oko 6500. godine prije nove ere. Od tada su Egipćani, Europljani koji su živjeli uz Dunav, Kinezi i Grci imali svoje vlastite verzije betona.
Rimski beton bio je plodan i iznimno napredan za to vrijeme, a današnji beton je mješavina kamenja, pijeska i vode s dodacima raznih kemikalija. Kemikalije koje se dodaju ovise o vrsti betona i njegovoj namjeni, pri čemu su geografija i klima također uzeti u obzir.
Centralno grijanje
Centralno grijanje često se smatra modernim luksuzom, ali njegovo postojanje seže tisućama godina unazad. Prije 7 tisuća godina, na korejskom poluotoku koristio se sustav nazvan „ondol“ koji je vodio toplinu iz plamena kroz tunele ispod poda.
Ovaj drevni izum, međutim, samostalno su izmislili Grci nekoliko tisuća godina kasnije, a njihov sustav koristio je otvorene prostore ispod poda koji je bio podignut na stupove. Rimljani su preuzeli ovaj sustav i unaprijedili ga, koristeći ga za grijanje vila bogatih, kao i javnih kupatila. Taj se sustav naziva hipokaust.
Nakon pada Rimskog Carstva u Europi, velik dio tehnologije nije se mogao reproducirati i tijekom tisuću godina Europljani su se vratili grijanju unutrašnjosti svojih domova jednostavnom vatrom.
