Dr. David Livingstone upisao se u povijest kao istraživač i pustolov koji je u tri velike afričke ekspedicije, u vrijeme kada se o tome kontinentu u Europi nije znalo gotovo ništa, upoznao (i ucrtao) golema područja i svijetu otkrio njegove nevjerojatne prirodne ljepote.
Livingstone je rođen 19. ožujka 1813. godine blizu Glasgowa. S deset godina morao je početi raditi u tvornici pamuka, gdje je iskoristio beneficiju školovanja koju je nudila očito napredna tvrtka. Tamo je naučio latinski, što je bio uvjet da upiše studij medicine, a uz nju ga je zanimala i religija. Tako je postao liječnik misionar.
Velika otkrića
U Cape Town stigao je u ožujku 1841. godine s nekoliko ciljeva – želio je, u skladu sa svojim pozivom, lokalno stanovništvo obratiti na kršćanstvo, ali i – pronaći izvor Bijelog Nila. Iako izvor ove rijeke nikada nije pronašao, a preobratiti je uspio samo jednog Afrikanca, njegove su ekspedicije urodile brojnim drugim otkrićima i uspjesima.
Godine 1849. naišao je na jezero Ngami u današnjoj Bocvani, a 1854. krenuo je na put od Luande na Atlantskom oceanu do Quelimanea na Indijskom i postao prvim Europljaninom koji je prošao širinom Afrike. Pronašao je izvor Konga, a 1855. godine otkrio je veličanstveni vodopad koji je, britanskoj kraljici u čast, nazvao Victorijinim slapovima. Dvaput je prošao čitavom pustinjom Kalahari te dokazao da nije spojena sa Saharom, kako je vjerovala Europa onog vremena.
Livingstone je, vrativši se Veliku Britaniju 1857. objavio s prvu knjigu, "Misionarska putovanja i istraživanja u Južnoj Africi". Sljedeće godine ponovno odlazi u Afriku te putuje duž rijeke Zambezi i istočnom obalom. Ne mogavši bez Afrike, Livingstone joj se vratio 1865. Ovaj put po naputku Kraljevskog geografskog društva istražuje područje južno i zapadno od jezera Tanganjika, gdje će naići i na rijeku Lualabu.
i još veća ljubav
Kada već nekoliko godina nitko u domovini ništa o njemu nije čuo i nakon nekoliko potraga bez rezultata - smatralo se da je mrtav. Ipak, New York Herald poslao je još jednu ekspediciju za njim, a njezin je vođa bio novinar Henry Morton Stanley. U Ujijiju, na jezeru Tanganyika, 10. studenog 1871. godine naišao je na bijelog čovjeka i obratio mu se, pruživši ruku, poznatim riječima: "Doktor Livingstone, pretpostavljam?"
Kada ga je Stanley "pronašao", Livingstone je bio bolestan, ali usprkos tome želio je nastaviti tražiti izvor Nila i pa je odbio vratiti se u London. Umro je niti dvije godine kasnije, a njegovi su mu pomagači zakopali srce tamo gdje mu je i mjesto: u afičku zemlju. Tijelo mu je otpremljeno u domovinu i pokopan je u Westminsterskoj opatiji u Londonu.
Livingstone je prije svega iskreno i duboko mario za ljude u Africi. Odlučno je koristio svoje ime i utjecaj kako bi okončao trgovinu robljem, šokirao svjedočanstvima britansku javnost i konačno potaknuo donošenje zakona o zatvaranju tržišta robljem u Bagamoyu i Zanzibaru. Velika Britanija i SAD do tada su već zabranile ropstvo, ali ono je još uvijek bilo rašireno u arapskom svijetu, pa tako i u Africi. Samo dva mjeseca nakon njegove smrti, sultan od Zanzibara zabranio je ropstvo u svojoj zemlji, što je uništilo arapsku trgovinu robljem.
Iako mnogi njegova istraživanja afričkoga kontinenta smatraju otvaranjem vrata kolonijalizmu, sam Livingstone je volio i poštovao Afriku, a – i ona njega. Bez sumnje je bio omiljeni bijelac na tome kontinentu, a o tome svjedoče i brojni spomenici podignuti njemu u čast, kao i grad Livingstone u Zambiji.
Kviz općeg znanja: 15 pitanja o svemu i svačemu na koja će teško uspješno odgovoriti baš svi
