Sjeverni Sentinel jedno je od mjesta na svijetu koje gotovo sigurno nikada nećemo posjetiti. Dok su ostali otoci arhipelaga nešto veći i poznatiji, taj čudesni komadić kopna, pun stabala mangrova i okružen koraljima, ostao je praktički netaknut vanjskim svijetom. Sjeverni Sentinel dio je indijskog saveznog teritorija Adamani i Nikobari, koji se nalazi u južnom dijelu Bengalskog zaljeva.
Geografski jedno od najosamljenijih mjesta na Zemlji ipak nije bez stanovnika. Ondje živi jedno od rijetkih preostalih izoliranih plemena: Sentinelci, koji praktički nisu imali nikakav doticaj sa suvremenim ljudima, a ako ga je i bilo, najčešće je završavao nasiljem.
Pleme koje je nakon 500 godina izišlo iz izolacije kako bi upozorilo ostatak svijeta na veliku opasnost
2006. godine Sentinelci su ubili dvojicu ribara čiji je čamac struja odvukla na obalu. 2018. za otok je čuo cijeli svijet zbog smrti američkog misionara Johna Chaua, koji je prekršio zakon i došao u doticaj s plemenom. Iako su Indijci i ranije organizirali nekoliko ekspedicija, s plemenom nisu uspjeli naći miroljubivi jezik. Zbog toga je vlada u konačnici zabranila pristup otoku. Svako kršenje zakona kažnjava se jer su ilegalni dolasci jednako opasni za došljake i domorodce. I najmanja prehlada može pokositi cijelu populaciju, za koju se pretpostavlja da ima od 50 do 400 ljudi.
Većina informacija o izoliranom plemenu prikuplja se promatranjem otoka s čamaca usidrenih na udaljenosti sigurnoj od strijela, kao i na kratkim izletima tijekom kojih su otočani dopustili vlastima da im se približe tek toliko da im daju kokosove orahe. Nije poznato čak niti plemensko ime – kako sami sebe nazivaju.
Pleme iz kamenog doba
Sentinelci su lovci s kopljima, lukovima i strijelama te sakupljači plodova koje traže u šumi, a prehranjuju se i ribolovom. Izrađuju uske čamce kojima upravljaju motkom, a mogu ploviti samo u plitkom moru. Smatra se da pleme živi u tri male grupe te da grade dvije vrste nastambi: velike zajedničke kolibe s nekoliko ognjišta za više obitelji te nekoliko manjih skloništa. Žene vežu trake od tkanine oko struka, vrata i glave, a muškarci nose ogrlice i trake za glavu te nose deblji pojas.
Koliko na svijetu postoji plemena koja još nisu otkrivena?
Iako ih se često opisuje kao "pleme iz kamenog doba", nije izgledno da Sentinelci žive na jednaki način kao što su to činili prije desetak tisuća godina, otkako su vjerojatno na Andamanima. Primjerice, u prošlosti nisu koristili metal koji su pronalazili na otočnim grebenima nakon brodoloma. Željezo im prvenstveno služi za izradu strijela. Od ono malo informacija koje su istraživači prikupili, otočani su zdravi i dugovječni: izgledaju snažno, a na otoku ima mnogo djece i trudnica.
Kobni posjet
U 19. stoljeću britanski časnik M. V. Portman iskrcao se s grupom suputnika na otok u nadi da će stupiti u kontakt sa Sentinelcima. Ekipa je uključivala tragače iz andamanskih plemena koji su već uspostavili kontakt s Britancima, časnike i osuđenike.
Tim je pronašao nedavno napuštena sela, ali Sentinelaca nije bilo. Nakon nekoliko dana traganja naišli su na stariji bračni par i djecu, koju su "znanosti radi" odveli u Port Blair. Očekivano, otočani su se brzo razboljeli, a odrasli su umrli. Djecu su vratili kući s brojnim darovima, a jesu li i kako ti predmeti ugrozili pleme, nije poznato. Neki stručnjaci smatraju da se upravo zbog takvih nepromišljenih postupaka može objasniti neprijateljstvo Sentinelaca prema autsajderima, uključujući i situaciju kada su letjele strijele na helikopter koji je letio iznad otoka 2004., nakon tsunamija, kako bi provjerio je li pleme živo i zdravo…
Za sveznalice: Kviz općeg znanja za one koji uvijek imaju spreman odgovor
