Jurjevo, dan koji se u hrvatskoj pučkoj tradiciji obilježavao kao prvi dan proljeća, ima posebno mjesto u drevnim slavenskim mitovima, a smatra se kako je i staroslavenska godina počinjala upravo na dan zaštitnika pastira i zelenila. I danas se u nekim dijelovima Hrvatske i Slovenije održavaju jurjevski ophodi tijekom kojih mladići i djevojke, obilaze kuće i pjevaju uoči Jurjeva, kao i na sami dan, 23. travnja.
"Spomendan Sv. Jurja slavi kao pastirski blagdan i pravi početak proljeća i gospodarske godine. U narodnoj je tradiciji Sv. Juraj zaštitnik pastira, stoke, zemlje, usjeva i zelenila. Zelenilo je boja raslinja i simbolizira nadu, pobjedu proljeća nad zimom, pobjedu života nad smrću. Na taj dan kitile su se hiže, štale, stoka i dvorišni prilazi jer su ljudi vjerovali da će time otjerati demone. Ne iznenađuje stoga činjenica da je ovaj svetac zaštitnik Hrvatskog zagorja, a jurjevski običaji sa područja sjeverozapadne Hrvatske imaju svojstvo kulturnog dobra te se nalaze na Listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.“, piše Visit Zagorje.
Mladići i djevojke za svoju pjesmu tijekom jurjevskih ophoda dobivaju darove poput jaja, slanine i vina te za uzvrat ostavljaju domaćinima prolistale grančice za sreću i obilje. S njima hoda i Zeleni Juraj, ili Zeleni Jura, Zeleni Đuro…, okićen grančicama.
Dan markiranja
Početak proljeća u Poljskoj donosi nekoliko neobičnih tradicija. U školama se prvi dan proljeća tradicionalno povezuje s tzv. Danom markiranja (Dzień wagarowicza). Iako podrijetlo takvog običaja nije sasvim jasno, ritual neslužbenog "praznika" revno prakticiraju generacije poljskih učenika i studenata. Kako ne bi zjapile prazne, škole su s vremenom na taj dan počele organizirati posebne događaje poput kostimiranih natjecanja, sportskih turnira ili kazališnih predstava pa se i danas organiziraju grupni odlasci u kino, muzej ili botanički vrt. Iako neki učenici i dalje rado izbjegavaju nastavu na Dan markiranja, čini se da je prvotna "tradicija" s godinama izgubila na popularnosti.
Još starija i neobičnija tradicija obilježavanja prvog dana proljeća u Poljskoj uključuje utapanje lutke Marzanne, slavenske božice smrti i ponovnog rođenja prirode, kod nas poznatija kao Morana. Lutka koja predstavlja Marzannu, obično izrađena od slame, spaljuje se ili utapa u rijeci kako bi se otjerala zima i prizvalo proljeće. Iako je crkva tijekom srednjeg vijeka pokušala iskorijeniti ovaj poganski običaj, zadržao se do danas. Proslava Marzanne osobito je zabavna djeci koja izrađuju lutke od stare odjeće, novina, štapova i papirnatih maramica, a umjesto da ih utope koriste ih za igru.
Whuppity Scoorie
Ni Škoti nisu ostali dužni neobičnim tradicijama. Nađete li se u Lanarku 1. ožujka, točno u 18 sati kraj gradskog zvonika, vidjet ćete mnoštvo djece kako se okuplja ispred crkve noseći papirnate loptice na konopcima. Običaj Whuppity Scoorie datira iz 19. stoljeća, iako nitko točno ne zna kada i zašto je započeo. U trenutku kada se oglasi zvono djeca počinju mahati lopticama i trčati tri kruga oko crkve. Nakon trčanja slijedi lov na sitan novac koji se rasipa u Hyndford Placeu.
Ime Whuppity Scoorie prvi put se spominje 1890. godine u članku Hamilton Advertisera pod naslovom "Ringing the Six o' Clock Bell". U njemu se opisuje kako su lokalni mladići sudjelovali u "živahnoj igri Whuppity Scoorie" tako što su vezali su svoje kape na vrpce i vrtjeli ih iznad glava. Tek je 1893. godine događanje dobilo svoj službeni naziv.
Čimburijada u Zenici
Jaja su od davnina simbol rođenja i tema su mnogih proljetnih događanja. Jedno od takvih je i Čimburijada koja se održava u Zenici. Svake godine, 21. ožujka u cik zore, tisuće Zeničana okuplja se na Kamberovića polju, rekreativnom kompleksu uz obalu rijeke Bosne, kako bi proslavili prvi dan proljeća. Proslava započinje pripremom tradicionalnog doručka na otvorenom – čimbura, jela od umućenih jaja i luka.
Mnogi Zeničani čak postavljaju svoje šatore noć prije, kako bi došli na vrijeme za izlazak sunca. Oni najhrabriji tog dana otvaraju sezonu kupanja u rijeci Bosni. Ostatak dana nalikuje velikoj roštilj zabavi za cijeli grad, uz nezaobilaznu rakiju. Čimburijada se obilježava duže od stoljeća i uvrštena je na listu nematerijalne kulturne baštine.
O svemu pomalo: Kviz općeg znanja za majstore opće prakse
