Promatrajući Veneciju iz zraka, skupina otočića koji je okružuju čini prizor poput slagalice kanala, zelenila i krovova. Na putu prema sjeveru preko lagune, odmah do predgrađa Tessera vide se i otoci koji izviruju iz močvarnih voda, zatim Burano u obliku srca, kao i Mazzorbo gdje se kuće izmjenjuju s vinogradima. Odmah preko puta smjestio se otok koji se vidi posljednji u nizu prije slijetanja na pistu.
Na prvi pogled se čini nenaseljen, ali znatiželju izaziva visoki četvrtasti zvonik.

Otok Torcello, koji neki nazivaju i majkom Venecije, njena je preteča. Nalazi se u dijelu lagune kojeg Venecijanci zovu laguna morta, gdje je more izuzetno plitko i puno algi.

Navodno je Torcello bio najstariji naseljeni dio tog kraja, a u davnoj prošlosti bio je i najgušće naseljeni dio lagune. Nakon propasti Rimskog Carstva, Torcello je bio prvi otok u laguni na koji su stigle izbjeglice u potrazi za utočištem od barbara. Nakon što su Huni pod vodstvom Atile razorili rimski grad Altinu, i poharali čitav kraj broj ljudi koji su pristizali na Torcello naglo se povećao.

Torcello je vrlo brzo izrastao u važno političko i trgovačko središte. Tako je na svojem vrhuncu navodno imao 20 tisuća stanovnika, što je zapanjujuća brojka obzirom na malenu površinu. Na nesreću more oko Torcella s vremenom je postajalo sve pliće i pliće, sve dok se nije pretvorilo u močvaru koja je počela predstavljati opasnost od malarije. Plovidba je postala nemoguća, a život ugrožen zbog čega su stanovnici odlučili potražiti novi dom na susjednim otocima: Muranu, Buranu i Veneciji. Danas je na otoku ostalo svega desetak stalnih stanovnika.

Tek kratka plovidba vaporettom s venecijanskih piazza na Torcello donosi mir od gužvi, ali i služi kao upozorenje da priroda može biti nemilosrdna.

Turisti ondje dolaze kako bi posjetili katedralu Uzačašća Marijinog iz 11. stoljeća, izgrađenu u bizantskom stilu s lijepim mozaikom Posljednjeg suda te saznati kako je jedan od najpoznatijih zaljubljenika u šarm Torcella bio Ernest Hemingway. Američki književnik na otoku je boravio 1948. godine, gdje je napisao i dio svog romana Preko rijeke i u šumu.

Od nekadašnjeg sjaja i raskoši Torcella, brojnih palača, crkava i samostana nije ostalo gotovo ništa. Materijal koji je preostao od ruševina iskoristio se za izgradnju venecijanskih građevina, a jedini preostali srednjovjekovni djelić je manji kompleks od četiri zdanja. Bez obzira na to i dalje privlači zaljubljenike u povijest, kao i turiste koji žele znati više...

Srpsko selo koje je "zabunom" izgrađeno od vrijednih rimskih ostataka Viminacium - 15 Viminacium - 16 Viminacium - 14 +2 Viminacium - 7

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju