U blizini New Orleansa, u američkoj saveznog državi Louisiani, prije "oluje svih oluja" koja je došla u kolovozu 2005. i u dogovoru s uraganom Katrinom, zauvijek promijenila izgled toga područja i život u njemu, stajao je ogroman zabavni park koji je koju godinu prije Katrine otkupila velika franšiza Six Flags.
Six Flags New Orleans, međutim, nije bio uspješan kao njegova braća diljem Amerike, pa se otpočetka činilo da će loša kob originalnog zabavnog parka koji je je tamo izgrađen, Jazzlanda otvorenog 2000. godine, pojesti i veliku franšizu koja je kupila koncesiju na 75 godina.
Obećanje boljeg života
Jazzland je bio više od zabavnoga parka, na njega se gledalo kao na svijetlu budućnost američkog juga, kao hommage legendama jazza i duhu New Orleansa, kao obećanje nekog boljeg života u siromašnoj četvrti na rubu grada u kojemu je izgrađen.
Za projekt Jazzland često su govorili da se nikada neće ostvariti jer se gotovo čitavo desetljeće o njemu samo maštalo, ugrožavale su ga i velike franšize u industriji zabave, ali i sam močvarni teren na kojem je napokon niknuo zahvaljujući izgradnji ogromnih platformi na kojima leži čitav park. Prve je godine poslovao dobro iako nije imao vodene sadržaje tamošnju klimu bilo hrabro, pa su bazeni i vodene aktivnosti rano planirani za razvoj parka.
Uništen u trenu
Jazzland je poslovao sve lošije pa je prodan Six Flagsu za 22 milijuna dolara i postao Six Flags New Orleans. Usprkos poznatom imenu, atrakcijama s likovima Warner Brothersa i Looney Tunesa i napokon – nadstrešnicama koje su posjetitelje štitile od sunca, poslovanje nije krenulo nabolje. Ali zatekla ga je još strašnija sudbina.
Treći vikend u kolovozu 2005. godine bio je zadnji te sezone da je park dočekivao svoje posjetitelje i trudio se da im pruži dobru zabavu. Za koji dan stigla je oluja koje je kulminirala u uragan Katrinu do 25. kolovoza, pa je četvrti vikend umjesto dobrodošlice na vratima zabavnoga parka osvanuo natpis: "Zatvoreno zbog oluje".
Drenažne pumpe u parku otkazale su praktički odmah i on je ostao potopljen više od mjesec dana. Sve je bilo uništeno, a iduće godine franšiza je izjavila da ga neće obnavljati. Od tada park stoji sablasno napušten, pružajući tek dom aligatorima, veprovima, zmijama i osama ili - kulisu filmovima strave. Koristio se kao filmski set za filmove Killer Joe, Deepwater Horizon, Jurassic World, PDawn of the Planet of the Apesercy Jackson, Reminiscence, Stolen i .
Pet godina, koliko je park bio otvoren, debelo je nadmašilo ovih gotovo dvadeset koliko ne radi. Hrđa umjesto boje, tračnice vlakova smrti zarasle u trnje, gustiš iz kojeg vrebaju aligatori i grobna, sablasna tišina umjesto glazbe i cike nisu samo trenutačno stanje, već zapravo i gotovo čitava povijest ovoga nimalo zabavnog parka.
Govorilo se da će park biti srušen, a u zadnje se vrijeme šuška da je prodan Bayou Phoenixu koji bi ga trebao pretvoriti u sportsko-rekreacijsku oazu sa sportskim terenima, vodenim parkovima, hotelima, restoranima i trgovinama.
Ali on i dalje stoji sam, uništen i zaboravljen, kao sablasni podsjetnik na tragediju, dok na horizontu sunce izlazi i zalazi kroz njegove zahrđale tračnice.
