Diljem Mediterana nalazimo razne karnevalske tradicije, koje su svojim bojama, zvukovima i živom, karnalnom svjetovnošću u ogromnom kontrastu sa svime sakralnim i razdobljem mira i procesija koje nastupa nakon pokladnoga utorka. Pokladne se maske izruguju se ljudskim slabostima, zastrašuju zlo, ali i svojim gadnim izgledom i bukom tjeraju zimu.
Puknute krafne: Recept za hrskavi francuski specijalitet pun slatke kreme
Neukroćeni mesopust
Lopar na otoku Rabu može se pohvaliti posebnom pokladnom tradicijom kakva se ne sreće ni u kojem drugom mjestu na otoku niti igdje u blizini na kopnu. U mnogim našim krajevima zadržale su se narodne pokladne tradicije i običaji, ali loparski su maškari specifični jer su živi i autentični.
Ova tradicija, uvrštena i na popis nematerijalne baštine RH, ne postoji tek kao dramatizirano sjećanje na stare običaje unutar nekog KUD-a. Ona živi u obiteljima, prenosi se i danas na nove generacije i čuva se svakim novim ponavljanjem toga posebnog pokladnog rituala u kojem sudjeluje čitavo mjesto.
Naravno, s vremenom su se dogodile neke promjene, ali one su samo dokaz da tradicija mesopusta živi i na taj se način prilagođava novome načinu života.
Klobuk, šćap i zvunčić
Odijelo loparskih maškara sastoji se od bijelih hlača i bijele košulje, crnog sakoa, vizere (bijele marame s crvenim rubom koja se stavlja preko lica) i klobuka koji zaslužuje samo svoj ulomak, dok oko pasa ide zvunčić, a u ruku šćap.
Svaki mladić, da bi postao maškar, mora izraditi svoj klobuk. Na kartonsku šablonu zalijepit će slike ili razglednice ljubavne teme, prednju stranu potom će oblijepiti obojenim perjem od kokoše ili peteha, a stražnja strana bit će ukrašena perjem fazana. Sa stražnje strane klobuka preko leđa maškara pada facol - marama. Nekada je bilo teško doći do facola i obično su ih donosili pomorci putovanja, a mnogi se i danas čuvaju u staroj loparskoj crkvi kao zavjetne marame. Preko facola lepršaju kurdelice – svilene ili platnene trake u svim bojama.
Pojist, popit i zapivat
Na pokladni utorak ili mesopust, kako se naziva u Loparu, loparski maškari oblače svoja pokladna odijela i klobuke i započinju obilazak mjesta. Lopar je poluotok na otoku, pa se Loparani dijele na one koji žive s jedne ili druge strane mjesta koje se nazivaju prema "glavnom" vjetru, Vazmorac ili Vazjugo.
Tako se maškari Sajužani okupljaju u svom dijelu mjesta i podižu barjak pa preko središta sela kreću u obilazak kuća s druge strane, Vazmorac, a Sazmorčani rade obrnuti krug, prvo idu Vazjugo na nazad na svoju stranu. Svi se zajedno nalaze u centru mjesta gdje se nastavlja fešta do dugo u noć.
Loparski maškari vrhunski su doživljaj za sva osjetila. Vizualni jer je šarenilo klobuka razbija jednoličnost uspavanog zimskog krajolika, zvučni jer je čitav pohod maškara mjestom začinjen povicima, veseljem i pjesmom i – gastronomski jer svaka kuća u Loparu danima prije Mesopusta nakuhava tradicijske specijalitete kako bi što bolje ugostila maškare kada ima se pojave pred vratima. Na meniju su domaći gulaš od peteha s makarunima, suho meso i krumpir, domaći pršut i sir, hrostuli i druga tradicionalna jela. A naravno, i popit će se.
Maškari su u Loparu velika stvar, običaj koji se čuva generacijama, za koji se priprema svaka kuća i u kojemu na svoj način sudjeluje svaki član obitelji. Ako u Loparu nisi maškar, nisi čovik, govori se.
Puknute krafne: Recept za hrskavi francuski specijalitet pun slatke kreme
