Galerija
Fotograf Boris Trogrančić svojim objektivom izvlači iz zaborava mjesta kojima više ne odzvanja ljudski korak, otkriva zakutke koji se drugima skrivaju, hrpama kamenja koje su nekada bili gradovi vraća oblik i svojim fotografijama podsjeća na priče kojih se tek rijetki danas spominju.
Pozornost su mu nedavno privukli ostaci srednjovjekovne tvrđave Kozograd, skriveni gustom šumom na strmim liticama jugoistočnih padina Matorca u Bosni i Hercegovini. "Iznenađen sam što ovo mjesto nije bolje uređeno i označeno", priznao nam je, iako njega to ni na trenutak nije spriječilo da ih obiđe i zabilježi brojne detalje ovog mjesta na kojemu imate osjećaj da ste sami na svijetu.
Pogled na Fojnicu s 1430 metara
Za tvrđavu, izgrađenu vjerojatno u 14. stoljeću, vežu se brojne legende, otkriva nam. "Arheološki su ostaci skromni, ali mogu se razabrati ostaci dviju kula i cisterne za vodu. S ovog mjesta na nadmorskoj visini od 1430 metara pruža se jedinstven pogled na Fojnicu i na cijelu kotlinu prema sjeveru", započinje svoju priču.
"Kozograd se u pisanim izvorima prvi put spominje 17. siječnja 1434. godine u jednom dubrovačkom dokumentu. Tom prilikom Dubrovčani su svom građaninu Vukosavu Kopiliću, koji je tada boravio u Kozogradu (in Cosao), uputili poziv na sud. Nakon tog spomena pa sve do propasti bosanske države 1463. godine sačuvana su samo dva spomena grada, i to oba u dubrovačkim izvorima iz 1444. i 1447. godine."
Varka u kamenu
Kozograd je jedan od srednjovjekovnih bosanskih gradova o kojem je tijekom vremena narodna mašta isplela čitav niz predanja i vjerovanja. "Još je dubrovački kroničar Jakov Lukarević zapisao predanje koje tvrdi da je kraljica Katarina Kosača pred osmanskim osvajačima iz Kozograda (Kosalaz, castello di Huoiniza) pobjegla preko Konjica i Stona u Dubrovnik. Narodna predanja o Kozogradu, koja su uglavnom vezana za propast bosanske države 1463. godine, govore kako je kraljica Katarina potkovala konje naopako i tako zavarala svoje progonitelje. Tragovi konja još uvijek stoje u stijeni. Također, vjeruje se da su u Kozogradu boravili i "stari Grci", koji su inače vrlo čest motiv narodnih predanja ovog prostora. Kako god, padom pod osmansku vlast daljnji razvoj Kozograda naglo je presječen, izgleda da je po osvajanju grad razrušen i više nije ni obnavljan", saznajemo ono što nam fotografije ne mogu ispričati.
I još malo: "Graditelji su prilikom izgradnje koristili uglavnom lomljeni, a samo u rijetkim slučajevima fino obrađeni kamen. Na stijeni smještenoj uz zapadni dio grada uklesan je natpis čije precizno čitanje nije moguće." Njegov fotoaparat bira ljepše motive, pa nam Trogrančić tek riječima, malo razočarano, odaje da je na ovom mjestu je izgrađen komunikacijski toranj. Ali, da vas to ne odvrati od šetnje, dodaje: "U neposrednoj je blizini lovačka kuća i pitka voda, pa je moguće odmoriti se prilikom posjeta."
Fotoreportaže Borisa Trogrančića možete u "stvarnom vremenu" pratiti na njegovim profilima na Facebooku, Instagramu i YouTubeu.
Staza pet vrhova: Najnovija kružna pješačka staza priča trideset kilometara dugu priču o ljepotama Like
