Kako bi ispunio želju svojoj supruzi Sophie Charlotte od Hannovera, pruski kralj Fridrik I. naručio je izradu više nego raskošne Jantarne sobe 1701. godine. Prema prvoj ideji, soba je trebala biti u Charlottenburgu, no na kraju je ipak uređena u Berlinskoj palači ili Gradskom dvorcu, a Sophie je nije dočekala.
Odabir ovog krhkog ali skupog materijala nije neobičan s obzirom na to da je Pruska još od 13. stoljeća držala monopol nad vađenjem jantara, kao i svom trgovinom njime, a ova je cijenjena smola u srednjem vijeku bila i zaštićena pruskim zakonom.
Vrijedno "zlato sjevera"
Jantarnu sobu činio je niz jantarnih panela, koje je osmislio kipar i arhitekt Andreas Schlüter, a na njima su radili najvještiji europski majstori. Soba je bila ukrašena ogledalima, slikama, svijećnjacima i brojnim zlatnim detaljima te je na vrlo barokni način sugerirala nezamislivo bogatstvo i moć svojih korisnika. Kasnije su je nazvali i Osmim svjetskim čudom.
Prvi ruski car Petar Veliki ostao je toliko zadivljen Jantarnom sobom koju je posjetio u Berlinu 1716. godine da mu ju je Fridrikov sin, Fridrik Vilim I., odlučio – pokloniti. Soba je pažljivo rastavljena i brižno zapakirana sanduke kojima je stigla u Zimski dvorac u Sankt Peterburgu.
Međutim tamo nije dugo ostala, jer ju je već sredinom 18. stoljeća carica Elizabeta, kći Petra Velikog, odlučila preseliti u Katarinski dvorac u Carskm selu, odnosno Puškinu, gdje je na prilagodbi i dogradnji sobe radio talijanski arhitekt Bartolomeo Francesco Rastrelli.
Sve tajnije od tajnijeg
Kada je Njemačka 1941. godine napala Rusiju, Jantarna je soba rastavljena i prebačena u dvorac Königsberg koji je bio svojevrsna "transferna baza“ za pokradene umjetnine iz koje su one distribuirane u druge dijelove Njemačke. kulturne predmete, koji bi bili pohranjeni u gradu za daljnji transport u druge dijelove Njemačke.
Ali kada je četiri godine kasnije Crvena armija ušla Königsberg (danas Kalinjingrad) Jantrarna soba – kao da je u zemlju propala. Naravno, pretražen je i podrum dvorca i razni bunkeri, ali veličanstvene jantarne oplate i ukrasi nikada nisu pronađeni.
Brojne teorije i teorije zavjere "slijede" trag Jantarne sobe od ruskoga i njemačkoga podzemlja, pa čak do Južne Amerike. Neke tvrde da je soba jednostavno uništena u ratnom razaranju, a jedna od zanimljivijih teorija kaže da je zapravo Nijemci nikada i nisu zapakirali i odnijeli, već da je to bila replika, dok je prava soba odavno "na sigurnome".
U svakome slučaju, sigurno je da je soba koju danas možete posjetiti u Državnom muzeju Katarininoj palači u Carskom selu replika, na kojoj se počelo raditi još 1979. godine, a dovršena je gotovo četvrt stoljeća kasnije. Rađena je je prema 86 sačuvanih crno-bijelih fotografija snimljenih neposredno prije Drugog svjetskog rata.
Najtajnija vojska na svijetu: Ratnici koji više od dvije tisuće godina uspješno obavljaju svoj zadatak
