Galerija
Giljotina, mehanička naprava za odsijecanje glave, koja se u Francuskoj upotrebljavala (kao jedino sredstvo) za izvršenje smrtne kazne od 1792. do – vjerovali ili ne - 1977. godine, nazvana je po francuskom liječniku Josephu Ignaceu Guillotinu. Ali on je nije konstruirao niti osmislio. Priča o giljotini počinje zapravo stoljećima prije Gullotina.
Slična sprava postojala je u Italiji u kasnom srednjem vijeku (mandaia), još u 13. stoljeću, kao i u Engleskoj, Njemačkoj (Hobel) i Škotskoj (gdje su je zvali "škotskom djevom" - Scottish Maiden) i ondje se upotrebljavala za pogubljenja od 16. do 18. stoljeća.
Princip je bio – i ostao - isti: visoki drveni okvir za žljebom kojim se strmoglavljuje koso rezana teška oštrica. U dnu okvira bila je izrezana rupa kroz koju je nesretni osuđenik provukao glavu, kako bi vrat došao točno na putanju nezaustavljivog noža u slobodnom padu.
Smrtna kazna velik dio povijesti nije bila ništa neobično, a metode su se mijenjale s morbidnom "modom" i naravno društvenim statusom osuđenika na smrt. Bogati i moćni imali su tu sreću da stvar bude riješena brzo i bez velike muke. Najčešće bi im se glava odsijcala mačem, dok su siromašni najčešće bili obješeni ili, kod osobito teških prijestupa, mučeni do smrti na za to posebno izrađenom kotaču.
"Vratite nam vješala!"
Guillotin je bio protiv smrtne kazne, a kako je to krajem 18. stoljeća još bilo nepojmljivo, predložio francuskoj vladi barem nov način izvršenja kazne – jednak za sve i humaniji. Spravu koju je predložio i koja je zahvaljujući novinama dobila njegovo ime samo tri dana nakon prvog pogubljenja, francuska vlast je odredila jedinim sredstvom egzekucije – što je i ostala sve do 1981. Devetsto, da.
Izradio ju je njemački majstor Tobias Schmidt koji je inače izrađivao – muzičke instrumente, a prij nego li je službeno puštena u uporabu, na njoj se vježbalo s ovcama, kravama i truplima preminulih ljudi. Prvi giljotinirani čovjek bio je kriminalac Nicolas Jacques Pelletier, 1792. godine. Okupljena masa, navikla na javna vješanja, bila je razočarana brzinom i efikasnošću nove sprave i negodovala je zahtijevajući: "Vratite nam vješala!"
Već sljedeće godine bez glave je ostao i Luj XVI., kao i njegova supruga Marija Antoaneta te mnogi poznati i nepoznati, od kojih ćemo samo spomenuti Oca moderne kemije, Antoinea de Lavoisiera. Guillotin koji se ubrzo pokajao što je predložio ovu „humanu“ metodu smaknuća, navodno si to nikada nije oprostio, ali i povijest mu to, barem terminološki, neće zaboraviti.
Mjesto koje morate vidjeti ako putujete na jug Španjolske: Crvena utvrda koja čuva bezbrojne ljepote i tajne
