Galerija
Mudri ljudi, odlučni u tome da se važne odluke ne donose za južine, spretni u dodvoravanju svakom (ne)prijatelju, često su krojili trendove i pravila dok je ostatak Europe još tapkao u mraku neznanja, ratova i bolesti. O Dubrovniku možemo danima nabrajati zanimljive i fascinantne činjenice, a sada ćemo naraviti tek presjek onih pionirskih.
Prva karantena na svijetu
Zbog pandemije kuge koja je 1348. zahvatila cijelu Europu, u Dubrovniku je tijekom četiri epidemije, sve do 1374. godine, preminuo velik broj ljudi. Kao odgovor na to, Veliko vijeće Dubrovačke Republike donijelo je 27. srpnja 1377. prvu karantensku uredbu na svijetu.
Dubrovnik je time postao prvi grad u svijetu koji je uveo karantenu bez obustave trgovine, za razliku od Venecije koja je ranije potpuno zatvorila trgovinu – no to nije bila karantena u pravom smislu. Ova dubrovačka odluka predstavlja prvi poznati slučaj organizirane karantene u Europi i ima izniman povijesni značaj za razvoj zdravstvene zaštite.
Prema toj odluci, svi putnici koji dolaze iz zaraženih područja nisu smjeli ući u Dubrovnik niti na teritorij Republike, već su upućivani na otočić Mrkan ili u Cavtat, gdje su morali provesti mjesec dana u izolaciji. Isprva je trajanje karantene bilo 30 dana (tzv. trentina), no kasnije je produljeno na 40 dana, prema talijanskoj riječi quaranta.
Dubrovačka vlast je 1429. donijela odluku o izgradnji prvog lazareta na otoku Supetru za smještaj putnika. Godine 1457. Senat je odlučio sagraditi novi lazaret na Dančama. Potom se 1534. započelo s gradnjom velikog, kvadratnog lazareta na jugoistočnoj strani otoka Lokruma. Ipak, taj objekt nikada nije dovršen jer su Dubrovčani uvidjeli da bi mogao poslužiti kao neprijateljsko uporište protiv grada.
Konačno, 1590. godine, Dubrovački senat donosi odluku o izgradnji velikog lazareta na Pločama, tik uz gradske zidine, na istočnom ulazu u grad.
Zabrana trgovine robljem
Već 1416. godine Dubrovačka je Republika imala zakon kojim se zabranjuje trgovina robljem i prijevoz robova. Odluku je donijelo Veliko vijeće, nazvavši ropstvo „sramotnim, opakim, nečovječnim i protiv svake ljudskosti“. Iako praksa trgovanja ljudima nije iskorijenjena preko noći te posjedovanje robova za vlastite potrebe u Dubrovniku ovim zakonom još nije bilo zabranjen postavljen je temelj jednog od prvih zakonskih sustava u Europi koji promiče ljudska prava – i to stoljećima prije drugih. Većina europskih zemalja ukinula je ropstvo tek početkom 19. stoljeća, a SAD 1865.
Iako se često može čuti da je Dubrovačka Republika prva u Europi zabranila trgovanje robljem, slična je odredba donesena u Mlecima još u 10. stoljeću, a na Islandu početkom 12. stoljeća. Iako ne na razini jedne države, u Statutu grada Korčule iz 1214. godine stoji zabrana trgovine robljem. U svakom slučaju, i ako nije bila pionirska, dubrovačka odluka s početka 15. stoljeća bila je izuzetno važna i neuobičajena u tadašnjem svijetu.
Ljekarna Male braće
U samostanu Male braće u Dubrovniku još od 1317. godine djeluje jedna od najstarijih ljekarni u Europi, i najstarija koja neprekidno radi do danas. U doba kad se bolest liječila molitvom i praznovjerjem, Dubrovčani su farmaciju i medicinu shvatili ozbiljno. Njihova ljekarna, utemeljena radi skrbi za redovnike, ubrzo se otvorila za javnost.
U arhivu samostana čuvaju se brojne knjige iz farmakologije i medicine te oko dvije tisuće recepata, a dio je izložen u muzeju koji se danas nalazi uz ljekarnu. U njemu se mogu naći i razni instrumenti, preše, mužari, uređaj za destilaciju vode, vage, mjerice farmaceutske vaze iz Siene i Firence. Ljekarnu u samostanu Male braće početkom 20. stoljeća o vlastitom je trošku uredio ljubitelj dubrovačkih starina Ignacije (Inje) Amerling.
Sirotište
Odlukom Velikoga vijeća 1432. godine osnovano je dubrovačko nahodište – Hospital milosrđa (Ospitale della misericordia), samo trinaest godina nakon prvog na svijetu, firentinskog, koje je zapravo počelo s radom dva desetljeća nakon dubrovačkog. Prvo se nalazilo u kući nasuprot franjevačkog samostana, a nakon potresa 1667. preseljeno je na Pile.
Dubrovačko je nahodište imalo ugrađene dvije obrtaljke u koje bi se dijete položilo, a onda bi se pozvonilo. Odmah po prihvatu, djeca su krštena kako bi im se osigurao "spas duše". Roditelji su se mogli predomisliti i naknadno doći po dijete – ali uz naknadu. Postojao je i zakon kojim je bilo određeno da nitko, pod prijetnjom zatvorske kazne ne smije zaustaviti, osloviti ili spriječiti pristup osobi koja je nosila dijete u nahodište u bilo koje doba dana ili noći. Dubrovačko je nahodište ukinuto je odlukom Oblasnoga odbora Dubrovačke županije 1927. godine.
Pomorski zakon
Kao pomorska sila s trećom najjačom trgovačkom flotom na svijetu, Dubrovnik je morao stvoriti sustav pravne sigurnosti na moru. Tako je 1568. godine donesen najstariji pomorski zakon o osiguranju u svijetu. I to nije sve – još 1458. godine Benedikt Kotruljević piše prvi europski priručnik o trgovini i knjigovodstvu, temeljeći moderne ekonomske teorije koje će se u ostatku Europe početi razvijati tek stoljećima kasnije.
Vodovod i kanalizacija
Dubrovčani su znali da je kvaliteta života jednako važna kao i trgovina ili diplomacija. Već 1296. godine uvode kanalizacijski sustav - dok je Europa još stoljećima koristila kante - a isti se i danas koristi. A 1438. godine izgrađuju vodovod dug gotovo 12 kilometara, sa savršeno izračunatom visinskom razlikom od svega 20 metara. Dovod vode završavao je Onofrijevom fontanom – arhitektonskim remek-djelom u središtu grada.
Prvi zapis o vatrenom oružju
Dubrovnik se nije oslanjao samo na diplomaciju – 1351. godine bilježi se prvi spomen vatrenog oružja u Hrvatskoj, spingarde (vjerojatno metalna cijev iz koje se pomoću baruta ispucavao projektil), što govori o njegovoj vojnoj pripravnosti i tehnološkoj osviještenosti. Grad je neprestano modernizirao svoja utvrđenja, a njegove zidine, nikad osvojene, ostaju i danas simbol obrambene genijalnosti.
Priznanje SAD-u
Iako malen, Dubrovnik je bio politički dalekovidan. Već 1783. godine, među prvima u svijetu, Dubrovačka Republika priznaje neovisnost Sjedinjenih Američkih Država. Njihov agent u Parizu, Francesco Favi, pratio je puls svjetske politike, a Dubrovnik je znao prepoznati povijesni trenutak i umiliti se svakoj potencijalnoj sili.
Ručak 3 eura, kava 30 centi: Mediteranska zemlja iznimne ljepote koja turistima prolazi ispod radara
