Angelique-Fracoise, Antoniette-Charlotte, Hyacinthe-Jeanne i Denise-David ceremonijalno su protjerane s tornjeva crkve Notre Dame do smrti. Nasreću, nije riječ o Pariškim ženama nego je riječ o četiri zvona iz 19 stoljeća koja će se sada zamijeniti novima. Sve u čast 850-te obljetnice crkve Notre Dame. Zvona, koja su sve do nedavno bila smještena u sjevernom tornju crkve, jeftina su kopija orginalnih zvona koja su bila otaljena za potrebe ratovanja tokom Francuske revolucije. Nova zvona, njih osam točnije, pokušat će dočarati orginalnu melodičnost prvih zvona, ista ona zvona kojima je zvonio Quasimodo Victora Huga. Jedino originalno zvono, koje je uspjelo preživjeti Francusku revoluciju, ne ide nigdje. To 13 tona teško zvono, nazvano Emmanuel, nadživjelo je sve kraljeve koji su okrunjeni pod njegovim zvukom.

Zlatno doba crkve Notre Dame bilo je za vrijeme Francuske revolucije kada je proglašena hramom Kulta razuma, svojevrsne religije nove republike. U unutrašnjosti kipovi djevice Marije bili su uklonjeni i zamjenjeni kipovima dame Sloboda, a križevi su bili uništeni. S vremenom crkva Notre Dame pretvorena je u skladište, a prvotna uloga vraćena joj je davne 1891. godine.

Iznad ulaza u crkvu, ispod sjevernog tornja, nalazi se skulptura svetog Denisa, zaštitinika Pariza, kako drži svoju glavu u rukama. Legenda kaže da su svetog Denisa ubili pogani tako da su mu odsjekli glavu. Sveti Denis je podignuo svoju glavu i hodao 10 kilometara držeći glavu u rukama i propovjedajući evenđelje. U 15-tom stoljeću pojavila se priča da se glava nalazi u Parizu. Tako se tvrdi da se u crkvi Notre Dame nalazi vrh lubanje svetog Denisa, a u obližnjoj crkvi posvećenoj upravo svetom Denisu, ostatak glave i cijelo tijelo.

Mnogi posjetitielji crkve Notre Dame penju se na njene tornjeve zbog predivnog panoramskog pogleda na Pariz. Jednom prilikom, slavni umjetnik Philippe Petit kada je imao 21 godinu provalio je pred zoru u crkvu, te rastegnuo žicu između njena dva tornja i hodao po njoj.

Ispred crkve Notre Dame nalazi se veliki trg, Parvis Notre Dame. Tokom teške i hladne zime 1450-te godine, vukovi su probili gradske zidine i ubili 40 nesretnika. Razjarena masa ljudi uspjela je natjerati vukove preko trga do ulaza u crkvu i kamenovati ih do smrti.

Na kraju, uvijek kad se spominje crkva Notre Dame prvo na pamet pada njen pogrbljeni zvonar iz 1831 godine. Naravno riječ je o liku iz slavnog Disnijevog filma “Zvonar crkve Notre Dame”. Cijela radnja je fiktivna, ali je zato uvelike pridonjela svijetskoj slavi te ljepotice koja ove godine slavi 850-tu obljetnicu.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju