Uskoro ćete uz Istanbul, Antaliju i Kapadokiju sve češće imati priliku čuti i za novu atrakciju u usponu: Taş Tepeler ili 'kamenita brda', zajedničko ime za 12 impresivnih arheoloških nalazišta na području sjeverne Mezopotamije. Vjeruje se kako je baš ovdje prije 12 tisuća godina započeo prijelaz s nomadskog na sjedilački način života, te da su ovdje začeci poljoprivrede i podjele rada.
Povratak korijenima
Put do nalazišta vodi od urbanizirane Sanliurfe kroz pejsaže s elementima pustinje, beduinskih sela i prostranstava američkih proporcija, a ponegdje daška Mediterana u obliku tisuća stabala maslina. U daljini se prostiru visoravni i planine te čak i vulkan Karaca Dag, a prema jugu se nazire Sirija.
Zahvaljujući modernom sustavu navodnjavanja, ova pustoš se iz pedeset nijansi pješčano žute pretvorila u jednu od vodećih regija po uzgoju pamuka i kukuruza. Još jednom u povijesti potvrdilo se kako ovdje ima potencijala za poljoprivredu.
Područje je to plodnog polumjeseca, moćne Mezopotamije. Vjeruje se kako je ovdje čovjek prvi put u povijesti počeo saditi pšenicu, ječam, raž, masline… No, ono što je otkriveno u okolici Sanliurfe prodrmalo je svijet arheologije i donijelo nove, začuđujuće spoznaje o ljudima za koje smo mislili da ih "poznajemo".
Kamenita brda koja su uzburkala svijet
Jedno od najpoznatijih nalazišta je Göbekli tepe. Zovu ga nultom točkom u povijesti čovječanstva, a ispod krovova zdanja nalik svemirskom tijelu usred ničega saznat ćemo i zašto.
U ogromnim i dubokim rupama u zemlji (širine i do 25 metara) nalaze se monumentalni spomenici - vapnenački stupovi u obliku slova T. Neki su visoki gotovo šest metara i teški 24 tone, a na ovom području pronađeno ih je čak dvjestotinjak.
Kompleks veličine 12 nogometnih stadiona izgrađen je u zemlji, bez klasičnih "ulaznih vrata". Isti oni koji su ga gradili kasnije su ga sami zakopali.
Kako i zašto su ih ljudi kamenog doba, prije 12.000 godina, podigli baš ovdje? Usporedbe radi, stariji su od Stonehengea, koji je podignut prije 5000 godina.
Arheolozi smatraju kako je riječ o možda prvom hramu u povijesti čovječanstva. Ono što je još zanimljivije je ideja da je štovanje bogova potaknulo poljoprivredu tj. sjedilački način života, a ne obrnuto, kako se do sada mislilo. Zašto? Zato što su ova nalazišta starija od "neolitske revolucije" – prelaska na sjedilački način života i prvih tragova poljoprivrede. Oni koji su ovo gradili tada još nisu napustili nomadski život.
Apstraktni stupovi pred nama bili su impresivni i pomalo zastrašujući. Na većini su nacrtane životinje, no neki od njih prikazuju i ljudska tijela bez glave. Možemo samo zamisliti kako misteriozno izgledaju kada padne noć, ovdje usred ničega, s tisućama zvijezda na nebu.
Pa, ako je sve ovo bio jedan ogroman hram – što ili koga su štovali? Cijelo mjesto još krije mnogo tajni i pretpostavlja se da je ovo bio način ujedinjavanja zajednice. Možda je u pitanju animizam, vjerovanje u duhove (primjerice, da planine imaju dušu).
Nedavno su pronađeni i dijelovi izrezbarenih ljudskih lubanja, zbog čega su znanstvenici pomislili da je bilo ubojstava i žrtvovanja ljudi. Na kraju su zaključili kako su njihove glave ipak bile odvojene od tijela nakon smrti. Moguće je da su ih stavljali na stupove kako bi demonstrirali snagu (neprijateljima?) ili izveli rituale.
Karahan tepe je drugo najpoznatije takvo nalazište, otkriveno 1997. godine (Göbekli tepe je otkriven 1960-ih, no tek 1995. godine počinju prvi iskopi). Ovdje je pronađeno još 250 istih stupova.
Drndav put do njega vodi kroz zabačena sela i ponovno pustoš, gdje ponegdje samo vidite pastira sa svojim ovčicama i palestinkom na glavi. U dvorištima kuća šeće pokoji magarac, a Turkinja Dora pokazuje mi prstom: "Znaš li da je ovdje veliki kompliment reći nekome da ima oči poput magarca? Jesi li ikad primijetila kako oni imaju lijepe oči?"
Svi stanovnici razbacanih nastambi oko nalazišta imaju lijepe oči. Miješali su se kroz povijest, od Kurda i Arapa do Roma, što je rezultiralo egzotičnom ljepotom: prodorno plavim i zelenim očima, brončanom puti, pjegicama, crnom i riđom kosom. Žive skromno, u oskudnim resursima, i znatiželjno promatraju goste koji dolaze sa svih strana svijeta.
S druge strane, uočavam oca i dva sina kako hodaju jedan iza drugog, nesvjesno prikazujući evoluciju odijevanja od narodne nošnje na ocu, preko odijela s palestinkom na sinu u sredini, te čisto poslovnog zapadnjačkog odijela na posljednjem. Sve se mijenja i sve teče, pa će tako ova otkrića unijeti i nov život u ovo podneblje.
Nova zvijezda na turističkoj karti svijeta
Do jučer brdo s kojeg su gledali Siriju, a danas ogromno nalazište privuklo je brojne arheologe i novinare, a uskoro će i sve više turista. Turske vlasti očekuju kako će arheologija generirati turističku ponudu, a profit od te ponude pomoći će daljnjim arheološkim istraživanjima.
Na pitanje o terminu idućih iskapanja, arheolog Lee Clare nasmijao se podsjetivši: "Arheologija je spora grana. Teško je iskapati nešto jer morate paziti da to ne uništite. Srećom, ovo područje je dobro očuvano jer kasnije na njemu nije bilo drugih nastambi. No, iduća iskapanja odvijat će se kroz iduće generacije. I Troja je iskopana u sto godina."
Ipak, materijala za divljenje ima i više nego dovoljno, i to sa sigurne pozicije. Monumentalni muzej Sanliurfa je definitivno nešto što trebate vidjeti na putovanju. U njemu se čuva i najstariji kip u prirodnoj veličini, visok oko 1,90 metara, star oko 11.000 godina. Pomalo zastrašujuć, kao da vas promatra svojim udubljenim očima ispunjenim crnim vulkanskim staklom, opsidijanom.
Tu je i Muzej mozaika, koji razbija "predrasudu" da samo bogati imaju mozaik u kućama. Otkrit ćemo jednu tajnu: baš kao i danas, mnogi koji nisu imali novaca voljeli su se predstavljati kao da ga imaju – pa su i oni nabavljali mozaik. No, njihov ćete prepoznati po krupnijim kamenčićima, jer je te lakše i jeftinije izraditi. Oni od sitnijih kamenčića, s mnoštvom detalja… E, tu leži lova.
Vrijedi spomenuti i multimedijalan muzej Göbekli tepe, koji će vas povesti na putovanje kroz vrijeme na zanimljiv način: ne morate ništa čitati, pamtiti ni raditi. Samo stanite i prepustite se nadrealnim svjetlosnim i 3D-efektima da vas usisaju milijune godina unatrag.
Sličniji nego što mislimo
Pomisao da je svijet izgubio na čaroliji jer smo obišli svaki kutak, te vidjeli i čuli za moguće i nemoguće, polako iščezava. Otkrića poput ovih podsjećaju koliko su krhke i površne naše spoznaje o svijetu. Naše opčinjeno slušanje priča o precima i njihovim pričama - epovima prikazanim na mozaicima i simbolima urezanim u stupovima - podsjeća na to koliko ih još trebamo.
Nakon dana kulturnog uzdizanja, uslijedili su red hrane, slatkog, pića, priče, druženja, glazbe i pjesme. Gledajući kako zajedno lomimo kruh i dijelimo ga, baš na ovom mjestu gdje su ljudi to prvi puta činili u povijesti, i potom se na zvuk bubnjeva hvatamo za ruke u kolo, plešući gotovo pa plemenske plesove, napuštaju nas i ideje da će s tehnologijom i "novim normalnim" izumrijeti ono ljudsko u nama.
Možda su prošle tisuće godina, no zajedništvo i potreba za ritualima koji ujedinjuju još uvijek su duboko u našem kodu.
Progutao ju je plamen: Uništen 400 godina star simbol Kopenhagena
