Galerija
Među svim načinima na koje se pojedinac može kretati i otkrivati svijet, pješačenje kao stil putovanja i dalje kod većine ljudi izaziva čuđenje. Izgleda da su bile dovoljne dvije do tri generacije automobiliziranih pojedinaca da bi naše poimanje kretanja bez automobila, vlaka ili aviona postalo nezamislivo.
Nasreću, što zbog pandemije, što zbog novih trendova, ta se situacija pomalo mijenja i sve se više europskih država počelo fokusirati na osmišljavanje pješačkih i biciklističkih itinerara koji povezuju različite kulturno-povijesne destinacije. Osim kulture i povijesti, pokušavaju uključiti i gastronomiju određenog područja kroz koje te rute prolaze. Taj oblik turizma i istraživanja određenog područja naziva se usporeni turizam.
Usporeno putovanje pojedincu nudi mogućnost da okusi i zaroni u užitak cjelokupnog doživljaja kretanja od jedne točke do druge, za razliku od drugih uobičajenih načina putovanja koji nude samo užitak dolaska do jedne točke i odlaska do druge.
Osim toga, usporenom putniku nudi se mogućnost predaha u bilo kojem trenutku, što i oku nudi jednu osobitu dimenziju shvaćanja i primjećivanja okoliša kroz koji prolazimo. Ali ono najbitnije kod usporenog putnika jest iskustvo sa samim sobom tijekom dnevnih dionica. Suočavanje s teškoćama koje cesta nosi daje nam priliku upoznavanja vlastitih mogućnosti, odmicanja od naših strahova, predrasuda i modela ponašanja, koji često ograničavajuće djeluju na naš život. Usporeni putnik, za razliku od klasičnog, ne samo da putuje i upoznaje neku zemlju već on uz svoj trud potreban da bi napredovao putuje unutar sebe i samim time mijenja svoju percepciju.
Dugo je bilo uobičajeno ići planinariti na nekoliko dana. Nakon toga postao je moderan pojam treking, koji je hodanje maknuo s planina i uveo ga u mnoga područja te je na taj način hodanje evoluiralo kao stil putovanja. Hodanje samo po sebi nije nikakva umjetnost, međutim da bi se ono odradilo na kvalitetan i siguran način, moramo uzeti u obzir nekoliko stvari.
Tijelo
Tijelo je naš najbitniji saveznik u tom poduhvatu. Ako ne pazimo na njega, ako ga forsiramo i zanemarimo njegove znakove, od savjetnika može vrlo brzo postati naša najveća muka u svega nekoliko dana. Zato bi svakako bilo i više nego poželjno da neko vrijeme prije putovanja poradimo na njegovu uvježbavanju i jačanju.
Svaki trening prije putovanja pomoći će nam da više uživamo na samom putu jer ćemo biti jači, dok se istovremeno tijekom treninga mentalno pripremamo za slatki napor koji je pred nama.
Koliko ćemo koji dan hodati na putu, potpuno je individualna odluka. Sve ovisi o našoj želji, cilju i vremenu koje imamo na raspolaganju.
Ruksak
Dobro pripremljen i organiziran ruksak najbolji je način da započnemo putovanje pješice. Što nam je pritom potrebno, individualna je odluka koja ovisi o našim potrebama, navikama ili željama. Što ćemo staviti u ruksak, ovisi i o geografskom području kroz koje prolazimo i što to područje nudi.
Ante Tonči Fabris: Čovjek koji ljepotu kretanja prirodom pretvara u žive razglednice
Nalaze li se u njemu nekakva skloništa ili sela u kojima ćemo prenoćiti? Što ćemo jesti i kako ćemo kuhati hranu? U kojem godišnjem dobu hodamo određenu rutu? Sve te stvari utječu na težinu i sastavljanje popisa stvari koje stavljamo u ruksak. Savršena priprema ruksaka teško se postigne isprve. Potrebno je nekoliko putovanja pješice da bismo postali iskusni i točno znali što nam je sve potrebno.
Ozljede
Ako naša fizička spremnost nije na zadovoljavajućoj razini, očekivano je da će tijekom putovanja pješice doći do manjih ozljeda i da će nas bol neko vrijeme pratiti na putu. Bol u ramenima, koljenima, tetivama nogu, kukovima i sl. česta je pojava kod hodača. Zato je poželjno da prvih nekoliko dana hodamo opušteno i bez žurbe prelazimo kraće dionice.
Najveće probleme hodačima stvaraju žuljevi. Oni ovise o kvaliteti naše obuće, težini ruksaka, vanjskoj temperaturi, kao i o meteorološkim uvjetima. Ako je vruće, noga se znoji i zagrijava, što rezultira mokrom čarapom. Isto se događa i ako pada kiša. Sve to utječe na stvaranje žuljeva. Jedini način da do žuljeva ne dođe jest da upoznamo u kojim uvjetima nastaju i da izbjegavamo ponavljanje istih grešaka.
Gdje hodati?
Hodati možemo svugdje. Hodali mi jedan dan ili više, šanse da se vratimo kući razočarani su minimalne. U svijetu postoji puno označenih staza koje prolaze kroz predivne lokacije. U Europi je sigurno najpoznatija hodočasnička ruta Camino de Santiago duga 880 kilometara.
Osim nje, sve više pažnje privlači i talijanska ruta Via Francigena. Ljepota tih ruta leži u tome što su potpuno označene, postoje vodiči koji nam olakšavaju logističku organizaciju putovanja i svaki dan postoji mogućnost spavanja u službenim smještajima.
U Hrvatskoj se posljednjih godina razvio velik broj ruta. Od onih koje su duge i po tisuću kilometara, poput ruta Via Adriatica i Cratian Long Distance Trail, pa do onih kraćih koje se mogu prijeći u nekoliko dana, poput Parenzane ili rute Camino Krk.
Ako želite postati "spori" turist i krenuti na putovanje koje će vam promijeniti život, preporučujemo da prvi korak napravite na Festivalu usporenog putovanja, na kojem ćete susreti brojne iskusne putnike koji će vam otkriti najljepše od takvog načina putovanja.
Pored Umaga: Festival usporenog putovanja, ljubavi prema prirodi i života u trenutku
