Castel del Monte ili „dvorac na brdu“ jedna je od najljepših atrakcija južne Italije, tj. njene pokrajine Apulije. Već pri prvom pogledu jasno je da nije riječ o običnom dvorcu – stoga smo bacili i drugi pogled na njega. Idemo na jug Italije, prema samoj „peti čizme“.
Lijep pogled na dvorac, ali i s dvorca
Dvorac je izgrađen u 13. stoljeću na zemljištu koje je pripadalo caru Fridriku II. Budući da osmerokutni oblik dvorca nije bio tako čest u to vrijeme, vjeruje se kako je Fridrik inspiraciju pronašao u slavnoj jeruzalemskoj Kupoli na stijeni koju je vidio tijekom svojih križarskih pohoda u Palestini.
S obzirom da dvorac nije podignut na strateškim putevima, niti u blizini nekog većeg grada (u to doba), vjeruje se kako mu primarna namjena ni nije bila obrambena. Fridrik II koristio ga je kao lovački dom i prostor za vjenčanje svoje kćeri, no ne zadugo. Ubrzo je umro, a dvorac je prenamijenjen u zatvor te kasnije kao sklonište za vrijeme kuge.
Izgrađen je van grada, a ono što upada u oči je njegov masivan i jednostavan izgled. Materijali korišteni u gradnji bili su vapnenac i bijeli mramor zbog čega i izgleda prilično elegantno. Unutrašnjost je bogatija, naročito zbog dvorišta koje se ondje nalazi.
Ipak, nakon desetljeća proučavanja, povjesničari se i dalje ne mogu usuglasiti oko imena arhitekata koji su zaslužni za ovo remek djelo. Zavidan vodovodni sustav koji je dvorac imao u to doba, ide u prilog tezi da je dvorac inspiriran Orijentom odakle su povukli neka znanja. U to doba i okolica je bila bogatija – plodna zemlja omogućavala je život od poljoprivrede, a bilo je i izvora pitke vode.
Spašen od zaborava
Nažalost, kao i mnogi spomenici i dvorci srednjeg vijeka, kada je poslužio svrsi napušten je i zaboravljen. Dragocjene dijelove dvorca opljačkali su vandali. Tek krajem 19. stoljeća talijanska vlada ga je otkupila i restaurirala. U Drugom svjetskom ratu kratko ga je (i potajno) koristila američka vojska u akciji oslobođenja Italije.
Prepoznat ćete ga na talijanskoj kovanici Eura, tj. jednog centa, a ljubitelji knjige Ime ruže Umberta Ecoa možda će primijetiti sličnost između njegovih opisa utvrde Aedificium i Castel del Montea.
Godine 1996. UNESCO ga je zaštitio kao „jedinstven primjer srednjovjekovne vojne arhitekture“ te kao primjer matematičke preciznosti u gradnji.
S dvorca se pruža prekrasan panoramski pogled na regiju, koja je inače poznata i po dobrim vinima. Kakve li sretne slučajnosti! 😉
