Galerija
Velika sfinga u Gizi, amblem drevnog misticizma i arhitektonske veličine, tisućljećima stražari nad Gizom. Uzdižući se u pozadini piramida, ova kolosalna građevina potaknula je beskrajna pitanja o svom podrijetlu, svrsi i enigmi svog postojanja.
Zanimljiva istraga koju je proveo tim znanstvenika sa Sveučilišta New York bacila je novo svjetlo na Sfingu. Dočaravajući uvjete okoliša koji su prevladavali prije 4500 godina, ovi su istraživači nastojali razumjeti odnos između prirodnih elemenata i neobrađenog kamena koji će postati jedna od najpoznatijih svjetskih relikvija.
Izvanredni profesor Leif Ristroph, s Instituta matematičkih znanosti Courant NYU-a, vodi istraživanje s revolucionarnim pristupom. Istraživanje njegova tima, predviđeno za objavljivanje u prestižnom časopisu Physical Review Fluids, istražuje nastanak oblika Sfinge kroz prizmu erozije.
"Naša otkrića nude moguću priču o tome kako formacije nalik Sfingi mogu nastati erozijom", pojašnjava Ristroph "Naši laboratorijski eksperimenti pokazali su da iznenađujuće oblici nalik Sfingi mogu zapravo nastati od materijala koji su erodirali brzim strujanjem."
Kamen temeljac njihova istraživanja je replikacija yardanga – osebujnih pustinjskih kamenih struktura koje su isklesali nemilosrdni vjetrovi. Ovi prirodni fenomeni daju trag potencijalnim počecima Velike sfinge, pretpostavljajući da je to drevni yardang koji su ljudske ruke kasnije preradile u veličanstveni oblik koji danas prepoznajemo.
Kako bi ponovno stvorili te uvjete, Ristroph i njegov tim iz Laboratorija za primijenjenu matematiku NYU-a udubili su se u niz sofisticiranih eksperimenata. Izradili su humke od meke gline s ugrađenim tvrđim materijalima, oponašajući geološku strukturu sjeveroistočnog Egipta, Sfinginog doma.
Zadivljujući rezultat eksperimenta bio je model Sfinge, kojeg nisu isklesale ljudske ruke, već fluidna mehanika erozije. Slika koja prati ovo istraživanje, koju je osigurao Laboratorij primijenjene matematike NYU, sažima ovo putovanje od bezoblične gline do figure koja odražava drevnog čuvara Egipta.
Ovo istraživanje ne samo da pokazuje povijest na novi način, već također nudi bogatstvo znanja geolozima. Ristroph ističe: "Rad također može biti koristan geolozima jer otkriva utjecaje koji utječu na formacije stijena—naime, da one nisu homogene ili ujednačene po sastavu." Otkriće je da međuigra između različitih materijala pod utjecajem erozivnih sila može dovesti do neočekivanih i zadivljujućih formacija.
Velika sfinga, uvijek tiha, možda i dalje čuva svoje tajne, ali neumoljiva potraga za razumijevanjem znanstvenika poput Ristropha i njegovih kolega dovodi nas sve bliže razotkrivanju misterija zaključanih u njezinom kamenom pogledu.
