Galerija
U eri studentskih ljetnih avantura, negdje između 2010. i 2015., Kristina i ja stigle smo do stražnje strane Bluesun hotela Marina u Brelima. Čekale smo da zrak bude čist kako bi se kroz prozor ušuljale u Lucijinu sobu dok je ona tamo radila kao dječja animatorica. Otprilike u tom periodu, Janica Kostelić u Rijeci krstila je novi trajekt Kornati porinut za liniju Valbiska – Merag između Krka i Cresa.
Desetljeće kasnije, s osmomjesečnim bébéom ispod ruke znalački sam zauzela žutu klupu na zelenoj palubi Jadrolinije dok se Tin s ostatkom nesretnih vozača u užarenim limovima parkirao po preciznim uputama mornara. Nedugo potom začulo se duboko brujanje brodskog motora i nagovještaj slankastog povjetarca. Bila sam na putu u jedan drugi family hotel s animatorima, u koji ću ući kroz lobi gurajući kolica i ostavljajući prtljagu portiru. Tako je prošlog kolovoza službeno započelo ono šta zovem godišnji otok.
Išli smo na Lošinj. Otok o kojem su proteklih godina pisali Vogue, Harper’s Bazaar, The Independent i Financial Times, a koji je poznat po Apoksiomenu, botanici i aristokratskim ljetnikovcima. Ali, i jednoj krvavoj legendi iz mita o Argonautima.
More tajni
Argonauti su bili moreplovačka skupina grčkih junaka poslana da uđe u trag Zlatnom runu iz Kolhide. Putovali su i osvajali najstariju komiunikacijsku transverzalu Starog kontiteta, poznatiju kao Argonautski ili Jantarni put. Jedan od heroja bio je sin kolhidskoga kralja Ejeta, Apsirt. Njegova sestra Medeja zaljubila se u argonautskog vođu Jazona, s njim prisvojila zlato te ubila brata. Raskomadano tijelo rasula je po kvarnerskom arhipelagu. Cilj je bio usporiti oca koji je krenuo za njom, natjeravši ga da usput sakuplja dijelove sina. Cresko-lošinjski akvatorij tada je u grčkoj predaji ostao poznat kao Apsyrtides, a grad Osor kao Apsoros. No, o bogatoj povijesti ipak ljepše pripovijeda kip Apoksiomena nego Apsirtova zla kob.
Apoksiomen podrazumijeva skulpturalni tip helenističkog atletskog ideala čovjeka. Sportsko tijelo ovjekovječeno u cvatu svojih 18 godina, visoko 192 cm, slučajno je otkriveno i izronjeno iz podmorja Vele Orjule. Kip je potom podvrgnut istraživanjima, rekonstruiran i preseljen u istoimeni Muzej u Malom Lošinju. Ovaj primjerak je zbog svoje očuvanosti i cjelovitosti najvjerniji prototip od samo osam postojećih u svijetu. Unatoč čitavom nizu znanstvenih objašnjenja o kojima sve možete naučiti na adresi Riva lošinjskih kapetana br. 13, ja sam stvorila vlastiti mit po kojem ovaj mladić nije slučajno svoje putovanje zaključio upravo tu, tako savršen i vitalan na Otoku vitalnosti.
Addio
Mnogo godina nakon smjene generacija u civilizaciji, za vrijeme jednog drugog imperija, u 18. i 19. stoljeću Lošinj je bio moćna pomorska sila parirajući Rijeci, Veneciji i Trstu. Bogata pomorska baština vjerno je dočarana u interpretacijskom centru Nerezinac – rekonsturiranom primjerku logera, teretno-trgovačkog jedrenjaka iz tog doba, vezanog na malološinjskoj rivi.
No, osim slave i novca, navigavanje je značilo i saudade, nostalgičan duh svojstven razdvojenim ljubavnicima. Na Lošinju je saudade nedavno otjelovljen na ulazu u Čikat, uvalu čekanja. Skulptura Addio nalazi se ispred crkvice Annunziata gdje su izmoljene bezbrojne krunice za sretan povratak pomoraca.
Prikazuje Mariju Stuparić, ženu kapetana Aldebranda Petrine iz Velog Lošinja, koja je u svojih 32 godine braka s ljubljenim provela samo 13 mjeseci. Mahala je Marija tako bijelim facolićem za svojim mužem, pa se molila Gospi nesigurna hoće li joj ga more vratiti. A, onda bi trčala kući obavezama, prvenstveno djeci i svakodnevnim financijama. Uspomene na nju te mnoge druge blijedile su dok ih prije par godina kiparica Zvonimira Obad nije ovjekovječila i odala počast svim ženama pomoraca. Možda nenamjerno, usput je odala počast i snazi potrebnoj za sve one nevidljive terete života koji stoje na ženskim plećima.
Ljekovitost i carski ljetnikovci
Zbog kvalitete zraka i velikog broja sunčanih dana u godini, Lošinj je 1892. godine prepoznat među europskom elitom kao jedinstvena lokacija za aristokratsko vikend naselje te je na Bečkom dvoru proglašen kraljevskim klimatskim lječilištem. Zahvaljujući botaničaru i matematičaru Ambrozu Haračiću, ogoljeni dijelovi otoka pošumljeni su alepskim i crnim borovima koji su pružili krov za daljnji ekstenzivni razvoj brojnih biljnih vrsta od kojih čak 200 ima ljekovita svojstva.
Prvi je stigao nadvojvoda Karlo Stjepan, veliki admiral habsburške mornarice. Ubrzo zatim su nikle i druge ladanjske vile. Danas obnovljene i jednako impresivne, dok svjedoče stvaranju novih uspomena srednjoeuropskih posjetilaca, ljubomorno čuvaju tko zna kakve tajne ljetovanja cara Franje Josipa i carice Elizabete, nadvojvode Franje Ferdinanda, prijestolonasljednika princa Rudolfa, ostalih znanih i neznanih članova plemstva i buržoazije…
Uspješnu pomorsku tradiciju u evoluirajućem je tehnološkom ozračju i novom ciklusu razvoja, dakle, zamijenio održivi turizam zdravlja.
Otok vitalnosti
Lječilište u pitoresknom Velom Lošinju već više od 130 godina uspješno pomaže s respiratornim problemima. Šarenim vizurama manjeg od dva otočka grada dominiraju kružna obrambena kula iz 15. stoljeća i barokna crkva sv. Antuna opata iz 18. stoljeća. Velološinjski kapetani i brodovlasnici u amanet su ostavili raskošne vile s mnogim umjetninama sa svojih putešestvija i egzotičnim vrtovima kao prozorima u čitav svijet.
Neraskidiva spona s morem koje neprestano uzima i vraća vanvremenski struji tihom i mirnom atmosferom grada, kao i kroz vibrantnu ribarsku uvalu Rovenska nazvanu po buri. No, ta se nit posebno ćuti u radu Instituta Plavi svijet, edukacijskog centra za zaštitu i proučavanje mora gdje možete usvojiti dupina. Veli Lošinj sa svojim polaganijim ritmom i pravim primorskim duhom dođe kao blagotvoran anestetik za sav stres modernog vacationing-a opterećenog maksimizacijom slobodnog vremena ili, ne daj Bože, provjeravanjima maila.
S druge strane, u Malom Lošinju cvate hotelijerstvo. Jedan od glavnih nosioca je hrvatska grupacija Jadranka sa svojim brendom Lošinj Hotels & Villas. Na potezu od Sunčane uvale do uvale Čikat, raspoređeno je desetak hotela/vila 4* i 5*, tri vanjska ugostiteljska objekta, nekoliko fine dining restorana među kojima i jedan Michelinov, te spa centri, kamperski smještaji, aquapark i ponuda različitih izleta i sportskih aktivnosti.
Član te obitelji je i hotel Vespera s oznakom family šta znači da je usko specijaliziran za odmore s djecom, vrvi smijehom i ponekad plačom, kao i gomilom neispavanih animatora. U onim rijetkim trenucima samoće, kad bih na nekoliko minuta stala popiti kavu, okupiralo me pogađanje šta su ti mladi otkačeni ljudi radili sinoć nakon dječjeg diska, tko je mamuran, a tko nadobudan, kako provode slobodne dane, je li im dosta švedskog stola, te koga skrivaju u sobama kao Lucia onomad Kristinu i mene. Animirali su me da uronim u introspekciju o proteklim godinama kroz koje sam odrasla ne osjećajući se mnogo starijom, ali bivajući značajno zrelijom. Prvo ljeto s bébéom i na taj me način indirektno vratilo sebi.
Veliki prasak
Zadnji dan odmora, omađijani isparavanjima smilja, lavande, ružmarina, mente, mirte, Tin i ja uživali smo u pogledu na zalazak sunca s Providence, popularnog vidikovca za koji se traži mjesto više. Kako za sjedenje, tako i za parking. Kamere su bile u stanju pripravnosti, napete u iščekivanju idealnog i neostvarivog trenutka za selfie bez statista u okolini. Ljudi su tražili piće, nadvirivali se preko glava i ograde, bili nervozni i znojili se od sparine. Nesputan takvim radostima sezone, žuti sjaj sunca na odlasku probadao je plavetnilo neba i mora, izazivajući eksploziju jarkih nijansi narančaste, roze, ljubičaste. Dolje ispod spektakla sutona, zelenilo borova čuvalo je aromatičnu oazu Jadrana.
Zanimljivo – sad razmišljam dok s laptopa dižem pogled drugom fenomenalnom festivalu tramonta – nismo li učili da žuta i plava daju upravo zelenu, ali samo zelenu? Mora da je i to neka providenca.
Do čitanja, ljubi vas V. 🌊🌸
Još Valentininih priča potražite ovdje.
