Jeste li se ikada zapitali zašto je baš belgijska prijestolnica Bruxelles odabrana za sjedište (tj. sada već jedno od sjedišta) Europske unije tj. njenih institucija, te Vijeća Europe i NATO-a? Ako i niste, sada ste se sigurno zamislili.
Ovaj de facto glavni grad Europske unije već je imao tradiciju da bude domaćin i dom nizu institucija. Njihova prisutnost generirala je stotine milijuna eura i stotine tisuća radnih mjesta.
Za pretpostaviti je da je Bruxelles dobio ovu laskavu dužnost jer se našao na pola puta između starih neprijatelja, Francuske i Njemačke. Upravo je njihovo pomirenje otvorilo put europskoj integraciji, a Bruxelles se našao između kao neutralan teritorij. No, nije ni to glavni razlog…
Sve je počelo 1950-ih kada je oformljena Europska zajednica za ugljen i čelik, a ministri vanjskih poslova šest uključenih zemalja (Belgije, Francuske, Njemačke, Luksemburga, Italije i Nizozemske) kako bi odabrali „glavni grad“.
Pregovori su trajali satima, a argumenti su najviše stajali na strani Belgije i Luksemburga. Pritom valja napomenuti kako je protiv belgijske opcije bila upravo – Belgija. Točnije, belgijska vlast je zbog unutarnjih problema i nereda inzistirala na tome da prijestolnica bude grad Liege, a ne Bruxelles. Situacija je ostala neriješena i Luksemburg je odabran kao privremena baza.
Konačno, 1957. godine u Rimu je potpisan ugovor kojim se stvaraju Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju. Sljedeće godine institucije su počele s radom i zaposleni su prvi funkcioneri, no i dalje se nije znalo – u kojoj će državi biti uredi?
Sada je već svima gorjelo pod stopalima i postalo je hitno pronaći lokaciju. Problem koji se razvlačio godinama sada je naprasno riješen sjedanjem za stol i odabirom lokacije abecednim redom. Koja je država prva po abecedi? Belgija.
U tom trenutku situacija u Belgiji se malo smirila, a pronašli su i zgodnu lokaciju na kojoj bi se mogle nalaziti uredske zgrade. Bilo je to na kraju, ipak, u Bruxellesu. Čak je i Europski parlament dvadesetak godina kasnije odlučio održavati svoje sastanke odbora u Bruxellesu iako je službeno smješten u Strasbourgu.
Tako Bruxelles tehnički nikad nije izabran za glavni grad EU, već je postao prijestolnica brzinskom i hitnom odlukom koja je utemeljena na prilično trivijalnoj činjenici – da Belgija počinje slovom B.